Istraživanja Ujedinjenih naroda potvrđuju da je lani 150 milijuna iseljenika dostavilo 301 milijardu dolara u svoje domicilne zemlje. U Hrvatsku su 2007. godine iseljenici poslali 1,4 milijarde dolara, što je 3,3 posto ukupnog bruto društvenog proizvoda. Susjedna BiH primila je od svoje emigracije 2,3 miljarde dolara, a to je visokih 20 posto BDP-a.
Svjetska banka tvrdi da transferi koje su registrirale središnje nacionalne banke iznose 208 milijardi dolara, ali naglašavaju da na taj iznos treba dodati još 93 milijarde dolara koje stižu drugim kanalima uključujući tu i gotovinu koju iseljenici sami donose tijekom posjeta domovini. Isti su podaci potvrđeni i nakon istraživanja Inter-američke razvojne banke. Gotovo trećina od ukupnog iznosa emigrantskih doznaka, odnosno 96 milijardi dolara, dolazi iz SAD-a, a preostale dvije trećine uplaćuju iseljenici iz Europe i azijskih zemalja.
Financijski analitičari složni su u zaključku da novčane doznake iseljenika znatno nadmašuju ukupna izravna investicijska ulaganja u zemlje u razvoju, koja za prošlu godinu iznose 167 milijardi dolara. Znatno su veća i od pomoći preko fondova za razvoj koji siromašne ili slabije razvijene zemlje dobivaju od bogatih i razvijenih društava a iznosi 104 milijarde dolara.
Ankete potvrđuju da se više od 80 posto takvih transfera odmah potroši, i to najviše na hranu, odjeću, obrazovanje ili nabavu kućnih potrepština; ostalo dio štedi. Stručnjaci Svjetske banke sa žaljenjem upozoravaju da takva štednja često završava u čarapama, jer brojni primatelji nemaju otvorene bankovne račune te se na taj način gubi ukupni gospodarski potencijal inozemne financijske pomoći.
Bruxelleski institut za intelektulane usluge objavio je studiju po kojoj Hrvatska, Poljska i Bugarska neće sustići Zapadnu Europu po standardu do 2035. godine, jer je naveći problem nedostatak ljudskog kapitala. Ako Hrvatska ne uspijeva potaknuti rađanje većeg broja djece u obiteljima te joj prijeti demografska kriza, a neizvjesna su i gospodarska ulaganja iz svijeta te recesija kuca na sva vrata, ne treba paničariti i brinuti se ako imamo pametne planove i sjetimo se da naša zemlja ima brojno i imućno hrvatsko iseljeništvo na koje smo pomalo zaboravili.
Sve zemlje, od Grčke, Rusije, Izraela i istočnoeuropskih zemalja u krizama tražile su pomoć od iseljeništva koje je pronalazilo partnere za ulaganja i lobirali su za pomoć u financijskim i gospodarskim krugovima. Hrvatsko iseljeništvo je snažan potencijal, samo ga treba pokrenuti i pomalo “pogladiti”, jer od 90-ih kad su pomagali u stvaranju države i u obrani stasale su nove generacije koje drugačije razmišljaju i traže, uz rodoljublje, još koji snažan motiv da se vrate u zemlju o kojoj slušaju od djetinjstva.
U vremenima kad se moramo boriti za svakog stranoga gosta i kad je turistička sezona pod upitnikom, kao da su naši turistički djelatnici i političari zaboravili da nema boljih potrošača i vjernijih turista od naših iseljenika koji dolaze svake godine. Oni se neće naljutiti ako ih se sjetimo “u zadnji trenutak” te ih pozovemo da odmor provedu u rodnom kraju, odnosno da ušteđevinu potroše u Hrvatskoj! To je snaga na koju treba računati, a i MMF nas pita jesmo li svjesni potencijala među našim ljudima u inozemstvu?
