Nisam trčao samo za Gospu nego i za tri SDP-ova mandata u dijaspori”,
poručuje “maratonac” Milan Bandić šefu HDZ-a Ivi Sanaderu. Bivši SDP-ov
ministar za socijalu Davorko Vidović još malo steže omču oko HDZ-a i
otkriva umirovljenicima: “Sanaderova vam vlada vašim novcem vraća dug.
” Ivica Pančić potpaljuje atmosferu i tvrdi: “Sanader je na čelu
mafijaške hobotnice, ministri su mu korumpirani, a još k tome HDZ
kriminalizira Domovinski rat jer na štetu hrvatskih branitelja
zapošljava rođake i prijatelje u državnim tvrtkama u kojima branitelji
po zakonu moraju imati prednost”.
SDP-ov izgledni kandidat za premijera Ljubo Jurčić, pak, ne viče i ne
proziva, ali staloženo nameće razgovore o gospodarskom razvoju. Kao
melem na ranu osiromašenom pučanstvu, Jurčić govori da treba stvoriti
uvjete u kojima pojedinac, na primjer, neće moći prodati tvrtku koju je
sumnjivo stekao i zaraditi milijarde kuna, a da pri tom ne mora dati ni
groša poreza državi.
S iste strane političke scene Radimir Čačić baca šefu HDZ-a rukavicu u
lice i viče: “Sanaderova je vlada nesposobna, zato je treba smijeniti.”
U cjelovitom premijerskom programu Čačić obećava i da će stvoriti
Hrvatsku obrazovanih ljudi koji neće ući u EU kao radnici trećeg reda.
Zato će graditi škole, osigurati besplatan prijevoz za učenike koji
putuju do škole, kao i povoljne studentske kredite koje će mladi Hrvati
vraćati kad se zaposle...
A što na sve to kaže HDZ? Uglavnom ništa ozbiljno. Nekoliko izlizanih
rečenica o tome kako će birači znati prepoznati tko im što nudi i
izabrati – zna se. Što kaže Sanader? Također, uglavnom ništa ozbiljno.
Kao bajalicu ponavlja poruku oporbi da zaboravi puste snove o dolasku
na vlast. No, ne nudi viziju, ideje, programe... Pripremaju li u
stožeru vladajuće stranke neki protuudar kojim namjeravaju zaustaviti
oporbenu ofenzivu? Možda, ali zasad to još nije poznato.
Nevjerojatno je da pritisak na HDZ traje mjesecima, a da se oni
ponašaju kao da ih se to ne tiče. Dok su ankete pokazivale kako SDP-ovo
agresivno optuživanje HDZ-a zbog afera u javnosti izaziva odbojnost
prema socijaldemokratima, možda i nisu imali razloga za brigu. Ali,
više nije tako.
Ako je Sanader i mislio da će izbori biti tek formalnost kojom će
birači potvrditi HDZ-ovu premoć, vrijeme mu je ne samo da zaboravi na
tu priču nego i da oslobodi hadezeovce stege i šutnje na koju kao da su
se podsvjesno zavjetovali. Tri i pol godine mandata HDZ kao da je
utopljen u gorostasnoj sjeni Ive Sanadera. Iza njegovih širokih leđa
povremeno se pokazuju tek veterani, poput Andrije Hebranga, Luke
Bebića, Vladimira Šeksa i Ivana Jarnjaka.
Svi ostali uglavnom šute i, osim što povremeno neki zastupnici
polemiziraju s oporbom u Saboru, u političkom životu Hrvatske gotovo da
i ne postoje. Opći je dojam da HDZ-ovi političari ili nemaju stav o
političkim događanjima ili ga se boje iznijeti jer nije odobren na
“višem mjestu”. Njihova šutnja na oporbene optužbe, štoviše, može biti
iščitana i kao potvrda da je sve što im se stavlja na teret točno.
Šest mjeseci prije izbora stvari stoje tako da, ako Sanader nešto ne
komentira, HDZ kao da ne postoji. Ekstremno personalizirana politika
srušila im je vrijednost kolektiva. Dok SDP, unatoč trzavicama oko
izbora predsjednika, biračima nudi tim u kojemu je nekoliko snažnih
osobnosti, HDZ se doima kao skupina nedovoljno samosvjesnih političara
koji su dosad igrali isključivo na jednu kartu, a sad se suočavaju s
trendovima koji pokazuju da se igra preokrenula i da njihova karta
možda i nije adut. HDZ zasigurno neće pasti bez borbe. Ali da bi borba
bila ozbiljna, stranka se hitno mora probuditi.
LIJEPA NAŠA POLITIKA
Izbori stižu, a HDZ spava
