Kad je SDP već odlučio mijenjati saborski Poslovnik, neka uvede mogućnost da se ozbiljno sankcioniraju zastupnici koji grubo i prljavo zloupotrijebe dužnost – zapravo svjetla kamera postavljena ispred njih i saborski imunitet koji je iza njih. Neposredni povod je, dakako, Igor Češek, zastupnik HDSSB-a, za kojega do jučer, dok nije oblatio predsjednika države, nitko nije ni čuo. Dotični 32-godišnji anonimus koji nije dospio u zastupničke klupe zato što bi mu birači dali povjerenje, nego je u Sabor prvi put ušao 22. prosinca prošle godine kao zamjena Vladimiru Šišljagiću, naumio je pošto-poto postati poznat i izvan svog sela. Priliku je vidio u saborskom aktualnom satu. Prema očito unaprijed smišljenom scenariju, Češek je u srijedu na aktualcu svoj igrokaz započeo pitanjem premijeru Zoranu Milanoviću o tome “kakav je stav Vlade oko povrata nacionalizirane imovine Židova”.
Milanović mu je odvratio da načelno treba vratiti ono što je oteto te napomenuo kako oteto, konfiscirano i nacionalizirano nije isto, nego su posrijedi različiti postupci. Nije izvjesno da je Češek razumio što mu je premijer odgovorio, no to mu, odmah se pokazalo, nije bilo ni bitno. Poenta je bila u namjeri da televizijske kamere usmjeri prema sebi prije nego što će ispaliti optužbu da predsjednik države Ivo Josipović živi u stanu otetom Židovima koji je njegov otac “osvojio” 1945. kada je kao partizan oslobađao Zagreb.
Novoj zvijezdi na političkom nebu nije bitno što ama baš ničim ne može potkrijepiti čak ni to da je imao razloga posumnjati da predsjednik živi u stanu otetom Židovima, a kamoli tvrditi da je to istina. Nakon što je dobio ono što je htio – pažnju ama baš svih hrvatskih medija – Češek je zašutio.
Predsjednik je trenutačno reagirao i rekao kako njegovi roditelji žive u stanu sagrađenom sedamdesetih, da je on svoj stan kupio 2007., a njegov otac, uostalom, 1945. nije oslobađao Zagreb, nego je bio drugdje. Nakon što je prokazan kao lažljivac, Češek nije ni strignuo uhom. Predsjednik njegove stranke, Vladimir Šišljagić također se odlučio praviti blesav. “Ne znam odakle to Češeku, neka se to istraži”, lakonski je odvratio Šišljagić. Kao izvor podvale nastojalo se prikazati predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak, ali ni to nije prošlo. Tako je ispalo da je vuk pojeo magare. Istina, predsjednik države nije “običan” građanin. Njemu su dostupni mediji, pa je imao priliku reagirati i istoga časa demantirati ružne tvrdnje iznesene na račun njegove obitelji. Upitati se, međutim, valja što bi bilo da Josipović nije predsjednik države? Bi li mogao tužiti Češeka? Ne bi. Češek ima saborski imunitet, a pravilo je da si zastupnici ne ukidaju imunitet zbog tužbi za klevetu. Uostalom, u HDSSB-u najbolje znaju kako stvari stoje sa zastupničkim imunitetom. Sjetimo se samo kako je na jedvite jade bio ukinut osnivaču Češekove stranke Branimiru Glavašu, kojemu se sudilo za ratni zločin. Dakle, kao jedina moguća linija obrane od zastupničkih objeda ostaje saborski Poslovnik. Predsjednik Sabora Boris Šprem rekao je kako se zloupotrebljavao institut “ispravka netočnog navoda” pa će ga izbaciti.
To je možda u redu, ali ne rješava udarce ispod pojasa poput Češekova. Tako nisko išla je još optužba koju je, uz vulgarne opaske aludirajući da je bivši premijer gay, prije dvije i pol godine iz saborskih klupa ispalio Ljubo Ćesić Rojs. Razlika je u tome što je Rojs jasno i nedvojbeno aludirao, ali nije izgovorio ime bivšeg premijera pa ovaj, za razliku od predsjednika, nije mogao odgovoriti javno i istom mjerom. Dakako da nije imao manevarskog prostora ni za tužbu.
Opet, kada se osvrne na Rojsa, ispada kako na kraju ipak sve dođe na svoje. Rojs, čije su primitivne dosjetke još nedavno ispadale iz konzervi, danas je politički mrtvac koji iza sebe nije ostavio baš nikakav trag. Jedino što se dobije guglanjem njegova imena su infantilni i vulgarni ispadi. Češek je saborski mandat započeo kao da je u Rojsu našao uzor.
Dno dna od članka...