Svaki čovjek ima pravo na svoj životni plan. Jednako kao i čovjek
pojedinac, tako i svaka politička stranka ima pravo na svoj autentični
plan, kojim će u izborno vrijeme privući pozornost birača. Sasvim je
sigurno da je zamisao socijaldemokrata o odvajanju dužnosti
predsjednika stranke od premijerskog kandidata po originalnosti
odskočila od svih ostalih predstavljenih kombinacija. Jedini je problem
što ankete otkrivaju i to ne prvi put! da premijerski
kandidat SDP-a ima upola slabiji rejting od svoje stranke. Dok stranka
dobiva 30 posto glasova, Ljubu Jurčića na premijerskoj dužnosti želi
vidjeti samo 14 posto građana!
A ne tako davno, javna potpora premijerskoj kandidaturi Ljube Jurčića u
internim je stranačkim borbama bila nametnuta kao glavno mjerilo
vrijednosti, stranačke lojalnosti i hrabrosti vodećih ljudi SDP-a koji
su bili zainteresirani da u postračanovskoj fazi povedu stranku do
izborne pobjede. Kad je Zoran Milanović istrčao na teren s kandidaturom
za šefa SDP-a, pojačavši je potporom Ljubi Jurčiću kao premijerskom
kandidatu, svi njegovi protukandidati bili su prisiljeni učiniti isto.
Željka Antunović, koja ispočetka nije pristajala na tu vrstu ucjene
koju su nametnuli mediji, a prihvatili uski stranački lobiji, nije
uspjela progurati tezu da je pobjeda na izborima preča od odluke tko će
gospodariti Banskim dvorima. Na kraju, kad joj je život u stranci
postao nesnošljiv, morala je pokleknuti i uime mira u kući "pokloniti"
se toj kandidaturi. Njezini stranački kolege, pak, post festum su čak
izjavljivali kako bi, da je odmah podržala Ljubu, ona postala
predsjednica SDP-a.
Stvari u SDP-u odavno su se posložile. No, dok je Milanović
samouvjereno preuzeo kormilo stranke, SDP-ov kandidat za premijera
gotovo je nestao iz javnog života. Na velika zvona predstavljen SDP-ov
projekt razdvajanja dužnosti šefa stranke i premijerskog kandidata
polako se urušava na otporu koji birači iskazuju u pogledu uloge
namijenjene Jurčiću.
Za razliku od Milanovića, koji se u snažno personaliziranoj kampanji
trudi prezentirati kao politički lider ravnopravan iskusnijem Ivi
Sanaderu, Ljubo Jurčić se proteklih mjeseci nije pretjerano trudio da
javnost upozori na Sanaderove premijerske slabosti i istakne svoje
prednosti.
Njegov javni angažman najčešće je izazivao kontroverze i razočaravao
birače sklone ljevici. Iako to nije namjeravao, Jurčić je šefu HDZ-a
dao veliku količinu materijala za efektno zabijanje golova u
socijaldemokratsku mrežu. Nakon predsjedničkih izbora u SDP-u i
svekolike stranačke potpore njegovoj kandidaturi za premijera, Jurčić
se doima kao da ga operacionalizacija premijerske priče ne zanima onako
intenzivno kako ga je zanimala tijekom predigre.
Anketa, objavljena u Večernjem listu, RTL televiziji i Media servisu,
koja otkriva Jurčićevu slabost u odnosu na SDP-ovu snagu, pokazuje i da
se pristojni, uvijek nasmiješeni i čak nekako umiljati Ljubo nije uspio
promovirati kao premijerski autoritet. SDP se, pak, tom pričom zapleo u
mrežu. Bude li inzistirao na njegovoj premijerskoj kandidaturi, činit
će se da gura čovjeka kojeg najšira javnost ne respektira dovoljno, ni
u političkom ni u stručnom smislu.
Odustane li, SDP će izgubiti na vjerodostojnosti. Ljudi u stranci, pak,
koji nisu podržavali tu uranjenu premijersku kandidaturu imat će adut u
rukama koji će moći potegnuti ako izborni rezultati ne budu onakvi
kakve očekuju. Eksperimentalni dualizam funkcija pretvara se u SDP-ovu
Ahilovu petu. Birači ga ne prihvaćaju, a Sanader ga koristi za paljbu
po SDP-u.
LIJEPA NAŠA POLITIKA
Jurčić Ahilova peta SDP-a?
