Splitskom poduzetniku Željku Kerumu sigurno ne treba saborska plaća da
bi mirno preživio mjesec niti mu treba saborska mirovina da bi si
osigurao ugodnu starost. Gledano s površine, Željko Kerum ima sve što
bi prosječan, egzistencijalnom borbom izmoren čovjek mogao poželjeti.
Čovjeku čija se imovina procjenjuje na 60 milijuna eura saborski stolac
zasigurno ne treba radi podebljanja novčanika, a mogao bi ga eventualno
zanimati kao snažan vanjski znak njegova društvenog statusa. No,
neovisno o tome hoće li se Kerum odlučiti politički aktivirati na
idućim ili nekim budućim izborima ili možda nikad, ova priča ponovno
otvara pitanje vjerodostojnosti politike kao sustava kojemu bi u
središtu djelovanja trebao biti opći interes.
Moćnog poduzetnika u svojim je redovima i na svojoj izbornoj listi
poželio imati HSS, i to uglavnom zato da bi u kombinaciji sa Stipom
Gabrićem Jambom oslabio poziciju Ive Sanadera u X. izbornoj jedinici.
Interes HSS-a je jasan – pa tko ne bi htio umanjiti protivnikove
izborne izglede! – ali i dalje je upitno kakve veze imaju stranački
motivi za angažiranje trgovačkog tajkuna, pokrenuti isključivo izbornim
potrebama, s dobrobiti zajednice. A baš bi to posljednje trebalo biti
na prvom mjestu.
Da su Jambo i Kerum svoju bliskost s HSS-om otkrili prije godinu ili
dvije, nikom ništa. Ljudi su se opredijelili za program za koji misle
da je koristan za Hrvatsku. Međutim, dok nije došlo vrijeme za izborne
kalkulacije, nije bilo poznato da postoji ikakva programska ili
svjetonazorska bliskost HSS-a, Jamba i Keruma. Tek kad se Jambo
dogovorio s Jožom Friščićem da će ući u HSS i ponijeti listu na jugu
Hrvatske, otkrio je znatiželjnicima da je on zapravo seljačko dijete i
da je epizoda u kojoj je nosio dres HDZ-a nebitna. Slično je i s
Kerumom. Kad se ovih dana počelo nagađati o angažiranju Keruma,
utjecajni Splićanin šalje dvosmislenu poruku kako su mu super i Jambo i
Friščić.
No, kad je riječ o izbornom kadroviranju, HSS, kao stranka koja
predstavlja male ljude, ali i stranka koja ima koalicijskog partnera,
mora voditi računa o nekoliko stvari kako mu se senzacionalni transferi
ne bi vratili kao bumerang. Kad je riječ o odnosu s HSLS-om, ne djeluje
osobito korektno da o Kerumu kao mogućoj HSS-ovoj akviziciji za njihovu
zajedničku listu doznaju iz medija. Pogotovo zato što bi aranžman s
trgovačkim poduzetnikom mogao baciti sumnju na iskrenost HSLS-ova
projekta zaštite radnika u trgovini od izrabljivanja kojemu su izloženi
obveznim, a često neplaćenim radom nedjeljom.
HSS, kao stranka koja se predstavlja zaštitnicom slabijih skupina,
teško može biti sasvim razumljiva ljudima čije glasove želi pridobiti
socijalno osjetljivim zamislima koje nudi u izbornoj kampanji. Što oni
mogu pročitati iz poruke da stranka koja potporu potencijalnom
poslijeizbornom partneru uvjetuje prihvaćanjem projekta uvođenja
zajamčene minimalne mirovine od 1500 kuna, a istodobno je spremna
otvoriti izbornu listu čovjeku koji je više od toga izvukao iz džepa i
uz komentar “samo toliko?”, platio prometnoj policiji koja ga je
zaustavila jer je vozio 230 km/h? Teško je pronaći poveznicu između
poduzetnika koji bez razmišljanja plati svaki svoj hir i nekog
vremešnog čovjeka sa sela koji nema za kruh jer mu je mirovina koju je
zaradio na zemlji manja od 500 kuna.
Daleko od toga da bi stranke trebale glumiti da su udruge siromašnih
ljudi. No, njihovoj iskrenosti i političkoj uvjerljivosti sigurno ne
pomaže ni koketiranje s moćnicima koji imaju sve što se novcem može
kupiti.
Lijepa naša politika
Koketiranje s novcem
