Danas je veliki dan za Balet zagrebačkog HNK. Godišnja nagrada Tito Strozzi, koju za najbolje umjetničko ostvarenje u prethodnoj sezoni svojim umjetnicima dodjeljuje prva nacionalna kazališna kuća, nakon mnogo godina pripast će nekome iz baletnog ansambla. To je balerina Pavla Mikolavčić koja će, naravno, biti u središtu pažnje kada joj danas, u podne, na svečanosti u HNK uruče tu cijenjenu nagradu struke. Ali, jedna od stvari koju je i ona sama osobito željela istaknuti u razgovoru koji smo vodili prije dva dana bila je zahvalnost svim kolegicama i kolegama.
Usavršavanje u Münchenu
– Nitko od nas ne može uspjeti bez podrške čitavog ansambla, a ja je doista imam i to me ispunjava osobitim zadovoljstvom i srećom – rekla nam je balerina u predvorju kuće u kojoj je kao djevojčica počela sanjati snove koji joj se danas ostvaruju.
Nikada nije željela raditi ništa drugo u životu nego plesati balet. U Zagrebu se školovala i upravo na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta počela je svoju karijeru u sezoni 1996./97. Nakon dvije godine otišla je u München, gdje je šest godina plesala kao članica Bayerische Staatsballeta. Bile su to godine usavršavanja i sazrijevanja i Zagreb i njegovo kazalište mogu se smatrati sretnima zbog njezina povratka. Od jeseni 2004. Pavla Mikolavčić ponovno pleše u Zagrebu i iz predstave u predstavu, iz uloge u ulogu, dokazuje svoju svestranost.
U obrazloženju nagrade Maja Đurinović o njoj piše: "Interpretacije je potvrđuju kao iznimno suptilnu, sigurnu i slojevitu plesačicu koja s lakoćom mijenja tehnike i stilove. A tehnička sigurnost otvara slobodu plesanja, zadovoljstvo, šarm i zaraznu energiju koja onda prelazi rampu."
Zato i ne začuđuje što Pavla Mikolavčić, koja je ove godine potpuno zasluženo dobila i status prvakinje Baleta HNK, nagradu Strozzi ne dobiva za nastup u jednoj izdvojenoj ulozi ili predstavi, nego za svoj sveukupni rad i doprinos privlačnosti zagrebačkih baletnih predstava. Tu atraktivnost potvrdilo je i dupkom puno kazalište ovog tjedna, na jednoj od redovitih izvedbi predstave "Varijacije u f.ado molu" portugalskog koreografa Huga Viere, u kojoj Pavla Mikolavčić pleše glavnu ulogu kao plesni odraz divnih pjesama koje pjeva Jelena Radman.
– Ja jednostavno obožavam klasični repertoar našeg kazališta, ali isto toliko volim i suvremeni plesni izraz i smatram da svaka kazališna kuća koja ima balet mora podjednako njegovati i jednu i drugu vrstu te umjetnosti – govori baletna prvakinja prepuna zaraznog entuzijazma, što ne znači da nije svjesna teškoća.
Nosi nas ljubav publike
– Mi plesači odmalena smo naučeni na svakodnevna odricanja i žrtve jer u baletu se jedino tako dolazi do rezultata. Zbog toga smo možda naučeni i šutjeti i onda kada ne bismo trebali. Mi zaslužujemo i trebamo više pažnje i brige i u našim kazališnim kućama, kao i u cijelom društvu. Ali, ono što nam je najveća nagrada i poticaj, to je ipak pažnja i ljubav publike koju ovdje doista imamo – rekla nam je za kraj razgovora nagrađena primabalerina. Čestitamo i njoj i ansamblu.
