Pojam disleksije autorica koristi kao metaforu za problem komunikacije i interakcije subjekta sa suvremenom stvarnošću koja ga okružuje i proizvodi. Disleksičan je svaki onaj prostor mog pokušaja interakcije sa svijetom oko sebe, sa svijetom koji nisam ja. I jer je taj svijet za sebe, a ne za mene, za njega sam ja nježni sociopat, a on za mene ugrofinski. Svi se likovi pritom trude samodefinirati, reflektirajući svoju poziciju u 'disleksičnom' svijetu i pokušavajući pritom shvatiti jesu li oni disleksični ili je svijet disleksičan. Moja besjeda je balada potlačenog ega, moja disleksija je zvuk ljetne terase za utjehu bluesu propuštenih prilika. 'Melankolija je samo-replicirajuća struktura koja neprestano generira otuđenje na koje se potom žali.' Ja sam jadni dislocirani i dezorijentirani modernist zaglavljen u postmodernom svijetu.
Predstavu Disleksija, autorice i redateljice Irene Čurik možete pogledati u ponedjeljak, 21. ožujka, s početkom u 20 sati, u polukružnoj dvorani Teatra &TD. Uloge tumače: Csilla Barath Bastaić, Lana Barić, Nikša Butijer i Tvrtko Jurić.
