S ravnateljicom ZKM-a Dubravkom Vrgoč razgovarali smo neposredno nakon što se vratila s festivala u Avignonu gdje je, gledajući recentne predstave, zaokružila priču o novim tendencijama u suvremenom teatru. Još umorna od puta i spremna za zasluženi godišnji odmor, priznala je da joj treba tišine i mira jer upravo se u Avignonu zasitila predstava od kojih su neke bile, najblaže rečeno, šokantne. A odmor i neće previše trajati jer upravo ZKM Festivalom svjetskog kazališta, koji se ove godine održava od 9. do 27. rujna, otvara novu kazališnu sezonu.
Prije novih predstava red je da se osvrnemo na stare. Kako ste zadovolji sezonom koja je iza ZKM-a? Premijerno smo izveli čak sedam naslova, gostovali na trideset destinacija, bili prisutni na gotovo svim domaćim festivalima i na festivalima u inozemstvu. Bila je to sezona koju smo posvetili drugom i drugačijem, a otvorili smo je predstavom “Ovo bi mogla biti moja ulica”, koja je iznimno odjeknula i za koju se i dalje traži karta više. Stoga mogu reći da se na europskoj razini ZKM doista etablirao kao jedan od najzanimljivijih teatara u ovom dijelu Europe. Rezultat toga je i pet koprodukcija koje ćemo raditi u sljedećih pet godina.
Jan Fabre kao multimedija
Koje su to koprodukcije?
Najvažnije je reći da ih se polovica financira europskim novcem. Prvi je na redu projekt koji radimo s Janom Fabreom, trogodišnji projekt. On će režirati tri svoja dramska sola. Prvi je “Car gubitaka”, premijera je 10. prosinca u izvedbi Frane Maškovića. To nije samo kazališni projekt jer Meandar će za ovu premijeru izdati Fabreovu knjigu, a za 2012. planira se velika retrospektivna izložba Fabrea u MSU. Drugi projekt, koji počinje već u listopadu, koprodukcija je s Deutsche theaterom iz Berlina “Duo iz Parme”. To je predstava koja će se izvoditi u razredima, realizirana pod pokroviteljstvom njemačkog ministarstva vanjskih poslova, priča o reality showovima i njihovu utjecaju na tinejdžere. Našu predstavu režira Rene Medvešek, a igraju Barbara Prpić i Goran Bogdan. Slijedi već toliko puta spominjani projekt cepelin, koji konačno kreću u realizaciju, i za koji tekst za predstavu koja će se igrati u Njemačkoj piše Ivana Sajko. Nakon toga slijedi koprodukcija s Bignighamom, Dresdenom i Bigošem, u 2013., a dramu piše Tena Štivičić.
I dalje, dakle, slijedite svoju misao vodilju – mladi autori, domaći autori.
Tako je. Predstavljanje domaćih autora i uključivanje stranih glumaca u naše domaće projekte kako bismo dokazali da naš teatar ima što reći Europi. I to temama koje se nas tiču, ali se reflektiraju i na život Europe.
Novi Dorian Gray
Pretpostavljam da su po istom ključu relevantnosti tema izabrane i predstave za ovogodišnji Festival svjetskog kazališta?
Birali smo predstave koje izravno korespondiraju s našim vremenom, što po sadržaju, što po formi, a osobno sam izuzetno sretna da smo uopće uspjeli sačuvati festival u teškim financijskim uvjetima. Naime, Grad Zagreb nam je prije dvije godine smanjio financiranje čak 40 posto, Ministarstvo 10 posto, a sponzore je nemoguće naći. No, ipak nam dolazi pet predstava, isto kao i lani. Uspjeli smo izdržati jer je gostima bilo važno da dođu ovdje i predstave se zagrebačkoj publici i zato su nam snizili cijenu.
Festival otvara Othello?
Da, u režiji miljenika zagrebačke publike berlinskog redatelja Thomasa Ostermeiera. Na prvom smo festivalu imali njegovu “Noru”, vidjeli smo i “Hamleta”, a ovo je jedno posve novo i radikalno čitanje Othella, prilagođeno senzibilitetu našeg vremena. Zatim Jan Fabre s autorskom vizijom mita o Prometeju, predstavom u kojoj glumi Katarina Bistrović-Darvaš. Prvi put u Hrvatskoj gostuje nizozemski redatelj Ivo van Hove s originalnom preradom filma Johna Cassavetesa ”Premijera”, u kojoj sudjeluje i publika. Iz bečkog Burgtheatera stiže “Dorian Gray” u režiji Bastiana Krafta, a finale je “Gardenia” belgijskog koreografa i redatelja Alaina Platela. Priča je to o barcelonskom kabaretu koji okuplja umirovljene zvijezde – transvestite.
Kruha i igara,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,igara koliko god ćeš a kruha ni za lijek,,,,,,,,,,,,