Kao i “Nema zla”, Zlatnim medvjedom nagrađen kvartet priča koji tematizira problematiku smrtne kazne u Iranu, i “Sjeme svete smokve”, inače deseto ostvarenje Mohammada Rasoulofa, bavi se društveno-političkim stanjem u Iranu. Ono što je na prvu “wow” jest činjenica da je u posljednjem filmu nadmašio svu maestralnost koju je donio u “Nema zla”. “Sjeme svete smokve” bez sumnje je najpotpuniji film koji se ove godine mogao pogledati. Sniman je tajno, redatelju je zabranjen izlazak iz zemlje zbog “propagande protiv režima”, a bio je osuđen i na osam godina zatvora, bičevanje, novčanu kaznu i oduzimanje imovine. Ipak, zajedno s nekim članovima ekipe uspio je u 28 dana pobjeći iz zemlje i uspio je stići do Cannesa gdje mu je film ovjenčan Specijalnom nagradom žirija.
Da se snimi film o zbivanjima tijekom i nakon snimanja “Sjeme svete smokve”, bez dvojbe bi i to bila sjajna priča. Jednostavno, sve u vezi ovog filma je apsolutno bez zamjerke. Dok je, naime, bježao iz Irana, Rasulof je za sobom ostavio sve elektroničke uređaje, a snimljene filmske materijale je prokrijumčario u Njemačku. U montaži su dodani i dokumentaristički elementi, odnosno snimke s prosvjeda koji su se održali 2022. nakon smrti Mashe Amini u teheranskom pritvoru koja je bila optužena za nenošenje hidžaba u skladu sa zakonima. Vjerski moral, represija uvjetovana istom tom vjerom, položaj žena u Iranu tek se neke od tema ovog remek-djela.
Pratimo život četveročlane obitelji – Imana, tradicionalnog i konzervativnog suca koji ima dobru poziciju u državnoj službi, njegove supruge Sadaf i kćeri Sane i Rezvan. Oni su pripadnici srednjeg staleža i vode umjeren i relativno lagodan život. Sve im je to omogućeno zbog Imanove predanosti poslu i napredovanja u karijeri. Iman je, dakle, dio sustava s kojim se njegove kćeri – posebice starija Rezvan – ne slažu. S druge strane, supruga Sadaf ga podržava u svemu i često kritizira kćeri zbog “nepoštivanja oca” i njihove nezahvalnosti prema svemu što im je omogućio.
O svakom liku mogla bi se napraviti posebna studija, koliko su dobro portretirani. Zaplet ove trosatne triler-drame događa se kada Imanu nestane službeni pištolj. Je li ga zbog stresa i rastrojenosti izgubio ili ga je netko od tri žene njegova života ukrao, neće se saznati do samoga kraja. “Sjeme svete smokve” pokazuje dokle može ići represija i kako se lako uvuče i u nanorazine života. Zastrašujuća je spoznaja o razarajućoj moći koju iranska politika ima. A to je ovdje i više nego sjajno prikazano, i to ne samo zbog ubačenih dokumentarnih isječaka nego i zbog glume, i scenarija, i režije i svakog drugog elementa filma. Ipak, film, unatoč tome što ostavlja dojam zatečenosti i potresenosti, uspijeva ostaviti mjesto nadi i tome da je čak i u Iranu, pa makar i na nanorazinama, “no pasarán” moguć.
2. Veličanstveno putovanje (Cinestar)
“Veličanstveno putovanje” Miguela Gomesa sasvim je lijepo predstavljen na Human Rights Film Festivalu gdje je napisano kako je nedosljednost “integralni moment filmske priče”. I zaista jest. Stoga ga je i poprilično izazovno gledati i pratiti. Mišung je ovo svega: putopisa, nijemog filma, dokumentarca, komedije, dramedije… I u svemu tome izgleda kao da je riječ o nečemu, ne nužno nedovršenom, ali nedetaljno i “traljavo” obrađenom. No, sve je to svakako pomno isplanirano, i to s ciljem da bude što “artističkiji” uradak. Ipak, pretjerano i nepotrebno. No, pretencioznost je upalila na brojnim festivalima gdje je “Veličanstveno putovanje” veličanstveno briljiralo i pokupilo nemali broj nagrada, uključujući i onu za najbolju režiju u Cannesu. Priča filma je nekomplicirana (za razliku od svega drugoga). Britanski činovnik Edward putuje Azijom – od Kine sve do Japana – ne bi li nekako pobjegao od zaručnice. Molly, ta nesretnica i nesuđena zaručnica ga prati u stopu i sama proživljava svoje pustolovine. Nekoliko je divnih trenutaka u filmu koji kao da se pojave iznebuha i koje i nemaju pretjerane veze jedni s drugima, ali koji ipak uspijevaju funkcionirati isključivo u svijetu estetike kao nešto – lijepo i oku ugodno. Sve u svemu, teško prohodan film s povremenim bljeskovima lijepih scena.
Drama, Portugal, 128 min
Režija: Miguel Gomes
Glumci: Gonçalo Waddington, Crista Alfaiate
