“Gdje si, Veli Čaušev? Plešu li još uvijek ruže u tebi? Uspomene su čuda života. Ima ih koje čuvam”. Tako je 16. rujna 1998., svojoj bivšoj ljubavi, bugarskom glumcu i piscu pisala čuvena hrvatska pjesnikinja Vesna Parun koja bi, da je još poživjela, u nedjelju 10. travnja slavila devedeset i četvrti rođendan. Njena burna, dramatična ljubavna pisma iz polovice šezdesetih godina prošlog stoljeća razmjenjivana s bugarskim glumcem u knjizi “Bugarska Odiseja Vesne Parun” objavila je bugarska povjesničarka književnosti i ravnateljica Nacionalnog muzeja za književnost u Sofiji Katia Zografova.
Knjiga je, prije Bugarske, predstavljena jučer u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu, a uz nju je predstavljena i zbirka “Trinaest zvijezda na slavenskom pjesničkom nebu” predsjednice Slavenske akademije književnosti i umjetnosti iz Varne Elke Njagolove u koju je, uz Anu Ahmatovu, Marinu Cvetajevu, Elizabetu Bagrianu i druge pjesnikinje, uvrštena i Vesna Parun.
– Napisala sam biografije deset bugarskih pisaca, posebno sam se bavila bugarskom pjesnikinjom Bagrianom, ali kada sam se otkrila Vesnu Parun, jako sam se iznenadila i oduševila.
Vesna Parun u Bugarskoj je živjela od 1963. do 1967. Uz Velija Čauševa svladala je bugarski jezik. Družila se s disidentima i satiričarima, ni u Bugarskoj nije zatomila opozicijski duh. Njena vrlo osobna pisma s Čauševim su roman u stihu, to su priče o ljubavi i slobodi. Iako je fabula pisama intimna, u njima se ogleda i globalna atmosfera koja ima i politički podtekst. Na žalost, Vesna Parun nikada nije posjetila rodni grad Velija Čauševa Zlatigrad, kao što ni Veli nikada nije bio u Zagrebu ni u Dalmaciji. A Vesna je napisala poemu o Zlatigradu što je dokaz da je književnost važnija od svih političkih zabrana. Vesna Parun Bugarsku je osjećala kao Bugarka – rekla je Katia Zografova koja svoju knjigu namjerava proširiti i objaviti i na hrvatskom.
Elka Njagolova ponovila je Vesninu misao “Moj jezik je moja domovina”, rekavši da Vesna Parun nije samo jedno od najznačajnijih imena hrvatske nego i europske poezije.
– Svaki njen korak bio je duboko hrvatski. Svaki njen korak bio je duboko tragičan. Cijeli joj je život bio iskušenje, pa su zato i njeni stihovi duboki, veliki i vitalni. Ona je amblem hrvatske poezije – rekla je o Vesni Parun Njagolova. A glavna koordinatorica Slavenske akademije za Hrvatsku Emerika Bijač rekla je da se razmišlja i o međunarodnoj nagradi za poeziju koja bi bila trijenalna i nosila ime Vesne Parun.
Knjiga Katie Zografove uskoro bi trebala dobiti i hrvatsko izdanje, a osim u Zagrebu, predstavjena je i u Rijeci i u Grohotama na Šolti gdje je posljednje počivalište velike hrvatske pjesnikinje.
