Književnik Stjepan Čuić rođen je prije sedamdeset godina, 1. travnja 1945. godine u Bukovici kod Tomislavgrada. Njegov životni jubilej već je obilježila Udruga zagrebačkih Poljičana Sveti Jure, a u planu je i književno druženje u Društvu hrvatskih književnika kojem je Čuić bio na čelu od 2005. do 2008. godine.
Prvu knjigu, zbirku pjesama "Iza bregova" Čuić je objavio 1965. godine. Kasnije objavljuje i poemu "Otok" u suradnji sa Virgilijem Nevjestićem. Godine 1971. objavljuje zbirku pripovijesti "Staljinova slika i druge priče" koja je izazvala veliku pažnju javnosti, a 1979. knjigu "Tridesetogodišnje priče". Godine 1980. objavljuje roman "Dnevnik po novome kalendaru", a 1981. drugi roman "Orden". 1983. zabranjena je izvedba kazališne adaptacije toga romana uoči premijere. Godine 1986. u Sarajevu izlazi knjiga "Pripovijesti" s Ivanom Lovrenovićem, a Čuić je objavljivao i svoje kolumne u knjigama "Abeceda licemjerja" i "Lule mira". Napisao je i roman za mladež "Tajnoviti ponor", prevodio s ruskoga, a lani mu je Alfa objavila i zbirku pripovijedaka "Čuvar srpa i čekića".
Nekoliko puta Čuić je nagrađivan na Večernjakovom natječaju za kratku priču. a 2011. osvojio je prvu nagradu pričom "Igra". A čime se Čuić bavi danas? Piše li neko novo djelo?
_ Već imam napisan jedan tip kronike na moj način, koji, doduše, pišem već dvadeset godina. Radni naslov rukopisa je “Totalni opis u dvije tisuće stranica”. Njime sam pokušao literarno uhvatiti razdoblje od mojeg rođenja. To je čitav jedan luk ali ne autobiografski. Tu se radio o biografiji svih socijalnih i kulturoloških mijena koja su se zbivale u našem geografskom prostoru na način na koji sam ja to vidio. To je ogroman tekst koji treba redigirati na miru kada odleži. Pisao sam ga godinama kada bih stigao, kako sam imao vremena i raspoloženja za tu temu kako sam je zamislio. To je epski zahvat _ veli Čuić
A što je s Čuićevim djelima na kazališnim daskama?
_ Imam i napisanu komediju, ali nitko je ne traži. U kazalištu više nije atmosfera kakva bi trebala za tekst koji nudim. Mi imamo brilijantne glumce, svaki treći je kao Luka Modrić u nogometu, ali nisam siguran kuda su otišli naši režiseri. Nema više niti publike kao što je nekada bila niti onoga zanosa za kazalište. A ja se ne volim nuditi _ ističe Čuić. A kakve je odjeke imala njegova lanjska zbirka pripovijedaka "Čuvar srpa i čekića"?
_ Imala je odlične odjeke u kritici _ veli Čuić kojeg pitamo prepoznaju li mlade generacije simboliku srpa i čekića?
_ Teško. Taj sam naslov stavio samo zbog korelacije sa mojom zbirkom “Staljinova slika i druge priče”.
