Što se dogodi kada nekome pokušate ispričati kako ste se osjećali u trenutku kada vam je umirala majka, a taj netko vas pita: A tko bi, da je to filmska priča, glumio tebe, a tko tvoju majku? Naravno, priča tada odlazi u sasvim neočekivanom smjeru.
Takvim \"krivim skretanjma\" u ljudskoj komunikaciji bavi se predstava \"Nadolazeće oluja\" redatelja Tima Etchellsa, koju je u ZKM-u na Festivalu svjetskog kazališta izveo Forced Entertainment iz Sheffielda u Velikoj Britaniji. Na žalost, tim krivim skretanjima djelomično plovi i ova predstava koja, baš kao što jedna pripovjedačica na samom početku kaže, ima svojih sjajnih trenutaka, ali i onih u kojima se ne događa ništa. Na sceni je šestero glumaca. Kada ih prvi put vidite, shvatite da biste za njih, da nisu na teatarskoj sceni, tvrdili da su bilo što, samo ne glumci. Mogli bi biti: vodoinstalater, tajnica, domaćica, nastavnik...(?!) i tu je tajna ove predstave koja je cijela napravljena tako da podsjeća na teatarske pokušaje običnih amatera. Na veliki trud glumaca da postignu takav dojam nadovezuju se kao iz Caritasa pokupljeni kostimi, nezgrapni rekviziti... Sve je namjerno neuredno i \"nekazališno\" i baš takvo otvara mnoga pitanja o budućnosti teatra koji \"priča priče\" gledateljima.
