Nakon pet godina zagrebačka publika ponovno je imala privilegiju pogledati i poslušati jedinstveni makedonski državni ansambl narodnih pjesama i plesova Tanec. Ovog puta u pomalo skučenom prostoru Kerempuha, uz apsolutno preglasno ozvučenje koje je bilo priličnije za prostor veličine Doma sportova ili Cibone, ansambl je ipak dočarao svu ljepotu hvaljenoga makedonskog folklora. Pod ravnanjem relativno novoga plesnog voditelja Simeona Chuleva, Tanec se u prvom redu predstavio kao vrhunski plesni ansambl kojem nevjerojatno razigrani makedonski folklor daje dovoljno materijala za dojmljivu plesnu izvedbu. Odnosi se to podjednako na ženski i muški ansambl, premda su momci u Osogovki, točki koja se uvijek očekuje s velikim nestrpljenjem, dosegli vrhunac oduševljenja u gledalištu.
Izvrstan je, ali zbog nepriličnog razglasa, i preglasan bio orkestar predvođen Milanom Zavkovim koji je i obradio pjesme koje je mahom pjevala solistica Elena Stevkovska. Program sabijen u sat i pol glazbe bez stanke za požrtvovne plesačice i plesače doista je prohujao Kerempuhom kao ljetna osvježavajuća oluja, pa bi bilo lijepo Tanec ponovno doživjeti u Lisinskome, dvorani kakvu ansambl ranga Taneca i zaslužuje.
