Na riječkoj premijeri predstave "Med+Pepeo/Iznad ponora" francuskog redatelja Francoisa-Michela Pesentija, publika je zviždala glumcima, ali i izlazila iz dvorane.
U subotu navečer u (vrlo praznoj) dvorani Gorgona MSU-a (u sklopu suradnje s Eurokazom) nitko nije reagirao tako drastično, ali već je na prvi pogled bilo jasno da je loša teatarska reputacija, koja je prije predstave stigla u Zagreb, bila opravdana.
Tekst rađen prema motivima starogrčkih tragedija, doslovno se izljeva u neuhvatljivim rečnicama koje idu i jedna preko druge, publiku je prvenstveno tjerao na smijeh, što mu nipošto nije bio primatan cilj.
Jedinu pravu reakciju izazvalo je golo glumačko tijelo. Nedovoljno da bi opravdalo rad cijelog ansabla drame riječkog HNK.
Cijela predstava tako ostaje pokušaj nedovoljnog autorskog promišljanja o njenom smislu, gdje cipele za step i nogometna lopta nisu dovoljni rekviziti za aktualiziranje opće ljudskih istina koje su stari Grci u stalnom dijalogu (i borbi) sa svojim bogovima (i demonima) tako dobtro znali.
Stoga se cijela priča može sažeti u pitanje učiteljica iz osnovnoškolskih viceva: "Što je pjesnik htio reći?". U ovom slučaju odgovor glasi - mnogo, a ništa!
