Nakon što su organizatori rock festivala i klupskih koncerata okupljeni u udrugu Promo javno prozvali ministra kulture Zlatka Hasanbegovića za smanjenje predviđenih sredstava i netransparentno prekrajanje preporuka koje je donijelo stručno vijeće za rock glazbu, ministar je u jučerašnjoj izjavi Hini demantirao njihove navode.
"Ne samo da Ministarstvo kulture nije smanjilo sredstva, već sam ja prvi ministar u Hrvatskoj koji je potpisao i dodijelio sredstva i za programe rock glazbe. Načelno i u konkretnom slučaju i u svim ostalim slučajevima Ministarstvo kulture u raspodjeli sredstava neće biti vođeno nikakvim partikularnim i klijetelističkim interesima", rekao je ministar, što je potaknulo udrugu Promo na novo, dugačko reagiranje koje prenosimo u cijelosti:
"Udruga Promo koja okuplja preko 90% organizatora autorske rock glazbe u Republici Hrvatskoj ovim putem, odgovara ministru Hasenbegoviću na iznenađujuće velik broj neistinitih, neargumentiranih i kontradiktornih tvrdnji iznesenih u kratkoj izjavi ministra Hasanbegovića novinskoj agenciji Hina. Obzirom da se ministar Hasanbegović oglušio na poziv za sastankom s predstavnicima Udruge Promo, prisiljeni smo komunikaciju s ministrom na temu od vitalne važnosti za našu kulturnu djelatnost nastaviti putem medija.
Za početak, ministar Hasanbegović ustvrdio je da je dezinformacija da su sredstva rock glazbu smanjena za gotovo 50% jer "Ne samo da Ministarstvo kulture nije smanjilo sredstva, već sam ja prvi ministar u Hrvatskoj koji je potpisao i dodijelio sredstva i za programe rock glazbe". Nažalost, moramo demantirati krivu informaciju da je dodjela sredstava rock glazbi izvršena prema inicijativi ministra Hasanbegovića, jer je ista direktan rezultat javnog zagovaranja i mjeseci pregovora sa stručnjacima Ministarstva kulture koji datira u prošlu kalendarsku godinu kada su uvjeti, objektivni i mjerljivi kriteriji i plan proračuna za nadolazeću godinu za Ministarstvo kulture i usvojeni. Ministar Hasanbegović u tom pogledu je novitet uključivanja rock glazbe u javne potrebe u kulturi u naslijedio od svojih prethodnika, ali na žalost struke istovremeno smanjivanjem predviđenih sredstava za gotovo 50% i svojim uplitanjem u programske ocjene stručnog vijeća i zanemarivanjem usvojenih objektivnih i mjerljivih kriterija samo uzurpirao.
Nadalje, tvrdnja da „Ministarstvo kulture u raspodjeli sredstava neće biti vođeno nikakvim partikularnim i klijetelističkim interesima“ u poziciji kada upravo ministar kulture zanemaruje, obezvređuje i u pojedinim slučajevima ignorira programske ocjene nadležnog stručnog vijeća, je paradoksalna. Upravo zaobilaženjem objektivnih i mjerljivih kriterija propisanih od samog ministarstva, ministar svojom odlukom javni natječaj pretvara/otvara klijentelizmu i partikularnim interesima onih koju konačnu odluku donose. Poštivanjem objektivnih i mjerljivih kriterija i stručnog mišljenja uspostavlja se dvostruki sustav kontrole, koji je u slučaju sufinanciranja rock glazbe vidno narušen koliko god ministar Hasanbegović pokušavao javnost uvjeriti u suprotno. Bitno je reći da su prijavljeni programi rock glazbe u stvarnosti najvećim dijelom tržišni konkurenti koji po svojoj logici ne mogu biti navođeni klijentelističkim interesima obzirom da je upravo njihova konkurentna priroda posla i zahtijevala dugoročno definiranje objektivnih i realnih kriterija za sufinanciranje kako bi se održala ravnopravnost među svim uključenim interesnim stranama. Ukoliko je optužba klijentelizma bila usmjerena na stručno vijeće, što je zabrinjavajuće jer se može okarakterizirati i kao kleveta koja je zakonom kažnjiva, (a i ministar Hasanbegović je već javno upozorio da za javnu riječ treba snositi odgovornost), o stručnosti i objektivnosti vijeća najbolje svjedoči činjenica da niti jedan prijavljeni program, odbijeni ili odobreni, nije imao primjedbi na rad i odluke stručnog vijeća. Ali te odluke ionako nisu u cijelosti usvojene, za što se pobrinuo ministar Hasanbegović.
Ministar Hasanbegović svoju je kratku izjavu zaključio s tvrdnjom „ kako Ministarstvo kulture ne može i ne treba financirati komercijalne projekte koji ostvaruju zaradu“, a koja možda najbolje oslikava ministrovo nerazumijevanje, za početak, djelatnosti organizacije rock koncerata i samim time programa sufinanciranja rock glazbe, a i općenito smisla provedbe programa sufinanciranja javnih potreba u kulturi uopće. Naime, sve dok svaka kulturna djelatnosti i svi korisnici odobrenih sredstava Ministarstva kulture ne prestanu naplaćivati ulaznice za svoje programe i dok se taj preduvjet ne uvede kao kriterij za sufinanciranje od strane Ministarstva kulture, sva kultura je komercijalna jer djeluje na tržištu i prodaje ulaznice za svoj program. Najveći dio ključnih kulturnih manifestacija ili institucija izdašno su sponzorirane od strane komercijalnih sponzora za iste programe za koje uredno i s punim pravom naplaćuju ulaznice svojoj publici. Ukoliko je ministrov cilj osigurati stopostotno financiranje svih dionika u kulturi kako se isti ti dionici ne bi morali boriti za svoje mjesto na tržištu, rado ćemo se uključiti i u tu raspravu i pozdraviti inicijativu. Ipak, zdrav razum nas uči da je takav sustav financiranja kulture ne samo nerealan, pogotovo u situaciji kada cjelogodišnji budžet Ministarstva kulture iznosi 0,48% BDP-a i kada ne postoji znatno urgentnija inicijativa od strane ministra Hasanbegovića da se taj omjer barem pokuša približiti europskom prosjeku od 2% BDP-a, već i da je ideja o besplatnim kulturnim sadržajima i stopostotnom financiranju kulturnih institucija relikt nekih prošlih vremena i sistema. Ako je ministar Hasanbegović zaista pobornik isključivanja kulture sa tržišta, pozdravljamo neobičan politički zaokret i sigurni smo da će naići na mnogobrojnu podršku u javnosti, iako teško i financijsku podršku u državnom proračunu. S druge strane, ako to nije ministrov stav, optužbe usmjerene protiv “komercijalnih projekata“ su paušalne i licemjerne. Korisnici sredstava za sufinanciranje (ne financiranje kako kaže ministar Hasanbegović, jer za niti jedan projekt rock glazbe stručno vijeće nije preporučilo sufinanciranje većinskog dijela troškova) u najvećem broju djeluju na tržištu i prema tome su po ministrovom logičkom ključu „komercijalni“. Diskriminacijom pojedinih samo se dodatno utvrđuje netransparentnost i neobjektivnost ministrove intervencije u programske ocjene stručnog vijeća za rock glazbu.
I konačno, ministar spominje i zaradu kao novi nasumični kriteriji. Organizatori rock festivala i klupskih programa više puta se argumentirali da se zbog znatno nižih cijena ulaznica u odnosu na druge europske zemlje te zbog velikih javnih potpora klubovima i festivalima u Europi i regiji, u slučaju domaćih organizatora može govoriti samo o pokrivanju troškova i to samo uz puno sreće. Iako je u službenim kriterijima ministarstva kulture, financijska održivost nužni preduvjet za sufinanciranje programa rock glazbe, sada ministar tvrdi da baš programe koji su se održali neće sufinancirati, što je krajnje ciničan stav koji u stvari tvrdi da će sufinancirati one programe koji ne mogu pokriti troškove točnije sufinancirati će programe rock festivala i klubova kad oni propadnu.
Kriteriji propisani od strane Ministarstva kulture, koji i dalje stoje nepromijenjeni i dostupni javnosti na službenim stranicama Ministarstva kulture (http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=8210) moraju biti poštivani i uvaženi jer njihovim proizvoljnim tumačenjem i naknadnim prekrajanjem Ministarstvo samo sebi potkopava svaki preostali integritet. Evidentno je da je ministar Hasanbegović pokušava obraniti neobranjivo i da je u kratkoj izjavi iznio niz kontradikcija i nelogičnosti. U slučaju pogreške kakvo je počinilo Ministarstvo kulture puno je jednostavnije i korektnije priznati pogrešku i ispraviti je radi daljnje vjerodostojnosti nego pokušavati braniti neobranjivo."
Nikome nista....nek si zarade pa nek organiziraju koncerte na kojima masno zaraduju.