Hrvatski centar u Beču ugostio je u četvrtak navečer hrvatsko-austrijsku sopranisticu Antoniju Kovačević i slovačkog tenora Maroša Bangu.
Koncert pod naslovom „Očima glazbe“ imao je humanitarni karakter, za slabovidne i slijepe osobe, kojima pripadaju i oboje glazbenika, a organizirali su ga udruga „Ambrelo“ iz Bratislave i Hrvatski centar iz Beča. Visoka razina vokalno-tehničke interpretacije glazbenog „dvojca“, te njihovo opušteno, nasmijano i iznimno emocijama naglašeno pjevanje, solo i u duetu, uz pratnju Pantelisa Polychronidisa na glasoviru, oduševilo je publiku koja ih je zauzvrat nagradila burnim pljeskom i poklicima „bravo“.
Na programu su bile arije iz poznatih opera i opereta i talijanske kanconete. Hrvatska sopranistica otpjevala je, između ostalog, i Hatzeovu „Serenadu“ i Tijardovićevu „Malu Floramye“.
Koncert je bio prava glazbena poslastica s pregršt umjetničkih i drugih poruka. Nazočna mu je bila i opunomoćena ministrica u hrvatskom Veleposlanstvu u Austriji dr. Zdenka Weber. Kako je rekla nakon koncerta za Večernji list Antonija Kovačević, izuzetno je zahvalna da je došlo do realizacije kulturnog projekta „Očima glazbe“, koji ima za cilj spajanje slijepih i slabovidnih glazbenih umjetnika i ustanova koje im pomažu, na relaciji Austrija-Slovačka-Hrvatska.
- Projektom želimo, uz uživanje u umjetnosti, pobuditi, inspirirati i motivirati kako ljude s tjelesnim hendikepom, tako i one koji ga nemaju, istakla je hrvatska sopranistica, zahvalivši Hrvatskom centru i tajnici Gabrijeli Novak-Karall na potpori.
Slabovidna Antonija Kovačević je završila studij opernog pjevanja na Glazbenom sveučilištu u Beču. Dobitnica je nekoliko međunarodnih nagrada. Nastupala je u Hrvatskoj, Austriji, Slovačkoj, Poljskoj, Sloveniji i Japanu. Slijepi Maroš Bango poznat kao „slovački Bocelli“, nastupao je u mnogim europskim zemljama te SAD-u i Kanadi.
>> Glagoljaška baština oduševila Bečane
Pod standardnim kodom 'Becani' misli se naravno na hrvatske iseljenike u Becu ( i eventualno kojeg zalutalog diplomata jer ovakav tip priredbi ne spadapod protokol) a pri organiziranju ovakvih koncerata i priredbi najmanje se misli na austrijsku publiku koja je zasicena odlascima u Musikverein, Konzerthaus i drzavnu peru a nesto vise na segregacijsko i izolacijsko predstavljanje hrvatskih umjetnika, u nadi da ce ih tamo netko zamjetiti. Nece.