Akademik Ivan Kožarić vjeruje u svoje kreativno stanje i neprestano na izložbama pokazuje najnovija djela. Jučer je u Galeriji Vladmira Filakovca u zagrebačkom naselju Dubrava otvorena izložba "Optimistička okomica" s četrdesetak djela među kojima su crteži, slike i skulpture. Sve okomito - linija, volumen, slika koja podržava tu psihološku težnju prema uzvišenom, uspravnom, životodajnom, djelima zgusnute koncentracije. O tom nepresušnom vrelu inspiracije našega istaknutoga kipara, akademika Ivana Kožarića, teoretičar Ivica Župan kaže:
- Okomice i ono što Kožarić prede oko njih ljubomorno čuvaju osobine subjektivna senzibiliteta kao posljednjeg i najdragocjenijeg uporišta umjetnika u kriznim i oskudnim prilikama poput današnjih. Okomica je čovjekova osovina, usmjerena k nebu, znak njegove uspravnosti, zaleta i uzleta, i ona je apsolutna. U ovim isposničkim potezima naglašena je komponenta bestežinskog, lepršanja, odljepljivanja od tla i težine sile teže koja je želi prizemljiti. Poslije oko okomice umjetnik gdjekad razvija – redovito u okruglim formama – rascvjetan ili na drugi način životan i bujan motiv, nerijetko razlistano stablo ili bor, nešto životodajno, dugovječno, čiji klorofil nikada ne zgasne. U gustoj kaligrafiji u snop spojenih i unakrsno isprepletenih lijana osjeća se snaga i energija.
Nastavši u delikatnosti i krajnjoj ležernosti manualnog izvođenja, crta se – u svojoj aristokratskoj vitkosti, eteričnosti i bestežinskoj eleganciji – pretvara u izjasnidbeno-deklarativnu činjenicu i motritelju nudi za slojevita iščitavanja i razotkriva unutarnje prostore umjetnikove ličnosti. U Kožarićevoj simboličko-filozofskoj projekciji okomica ima esencijalno značenje – sugestivan je simbol aktivizma postojanja, kontinuiteta, obnavljajuće energije prirode i duha, tijeka, vitalnog bila, životnog poriva, metafora je za pobjedu, vitalnost, pokretljivost, stremljenje prema vrhu ma što vrh značio, neprekinuti uzlaz, uzgon i rast, mobilnost moderna čovjeka i dinamičan tijek suvremena života, genezu, rađanje, trajno širenje, napredak, bujanje, usložavanje, povezivanje, prohod, relaciju, komunikaciju…, ali i incident, eksces, izgred…. "Ljudi su fragilna i ranjiva bića i potrebna je strašna energija da bi ostali na nogama", govorio je Alberto Giacometti. Pored svega rečenog, okomica, kao metafora, bila bi ono što identitet čini koherentnim, kaže Ivica Župan u svom tumačenju Kožarićeva djela.
