U njujorškom Madison Sqare Gardenu u subotu navečer okupit će se niz glazbenika kakve se rijetko može naći na jednom mjestu: Bruce Springsteen, Eddie Veder (Pearl Jam), John Mellencamp, Dave Matthews, Joan Baez, Emmylou Harris, Arlo Guthrie (sin i nastavljač djela slavnog Woodyja Guthrieja)… Svi će oni svirati u počast velikog američkog narodnog trubadura Petea Seegera, koji u nedjelju slavi 90. rođendan.
Seeger nije baš ljubitelj grandioznih veselica, ali na ovu je pristao zato što cijeli prihod ide u korist zaklade Hudson River Sloop Clearwater koju je on osnovao prije četiri desetljeća i koja se bori za očuvanje okoliša, naročito rijeke Hudson pored koje Seeger i živi skromnim životom na svojoj farmi.
Najjeftinije ulaznice koštaju 19.19 dolara, u spomen na godinu kad se Seeger rodio, najskuplje su 250 dolara, a većina košta 90 dolara, u čast Seegerovim godinama.
Ne radi se tu samo o Peteu, radi se o svijetu i o onom u što on vjeruje i zalaganju za prave stvari i kako svijet učiniti boljim. On je zbilja živio onako kao što je vjerovao, i mislim da je to poticajan primejr za sve generacije – kaže Emmylou Harris, koja će na koncertu izvesti dvije Seegerove pjesme. kao mlad apoečtnica ona je napisala pismo Seegeru tražeći od njega savjet kako da bude što bolja glazbenica, a velikan amerilkog folka joj je ljubazno i opširno odgovorio.
Svi okupljeni pjevat će pjesme koje je Pete Seeger učinio legendarnima, a velikan američkog folka skromno kaže: - Ne moraju oni samo moje pjesme pjevati, ima toliko dobrih pjesama – i kaže da će on izvesti samo jednu pjesmu, ali en želi najaviti koju ("Nitko ne zna osim mene, to je tajna") i napominje da je to možda i posljednji put da uživo svira za odraslu publiku. – Ostatak života nadam se da ću pjevati samo djeci… a ja volim pjevati s djecom po školama. Djeca su nada u budućnost.
Takva odluka znači da je subotnji koncert zadnja prilika da odrasli uživo saslušaju čovjeka koji je bio prisutan na licu mejsta u mnogim bitnim trenucima američke povijesti.
Moja žena Toshi i ja dobili smo 1965. telegram od (Martina Luthera) Kinga kojim nas je pozvao da se priključimo maršu za prava od Selme do Montgomeryja u Alabami. Bilo nas je tristotinjak, spavali smo u velikim šatorima. Pol vremena je kišilo i noge su nam bile u blatu, ali smo cijelim putem pjevali!
Seeger je 1965. bio i na festivalu u Newportu, kad je Bob Dylan od folk-trubadura na opće iznenađenje postao rocker s električnom gitarom, ali nije točno da je Seeger htio sjekirom presjeći strujni kabl ("samo sam tražio od tonca da malo smanji glasnoću, da bih mogao čuti stihove!"). A ni nedavna inauguracija prvog crnog predsjednika nije mogla proći bez folk-legende:
- Bruce (Springsteen) me zvao, nikad ne bih išao u cijelu tu gužvu tamo dolje da nije bilo njega! On zna koliko ja volim pjevati baš one stihove (iz pjesme "This Land is Your Land") koje obično izostavljaju – napominje Seeger i opominje:
- Polako ali sigurno smo se promijenili. Opasnost je sad u tome da ljudi kažu; "Sad se možemo opustiti i pustiti novog predsjednika da obavi posao." Najbitniji dio Obaminog inauguracijskog govora je onaj u kojem je rekao da MI moramo obaviti posao – svi mi!
Seeger Ameriku voli, i pored trzavica koje je imao s vlastima u vrijeme makartizma:
Amerika je druge ljude tretirala još mnogo, mnogo gore. Otvoreno sam govorio o tome da sam jednom bio član Komunističke partije. Trebam li se za to ispričati? Pa, mnogo bi isprika trebalo dati. – (Seeger je odavno napisao o Staljinu pjesmu "The Big Joe Blues" u kojoj su stihovi: "vladao je željeznom rukom, okončao je sam mnogih ljudi u mnogim zemljama/imao je priliku napraviti novi početak za ljudsku rasu, a umjesto toga povukao ju je na staro ružno mjesto".) – Bijelci u SAD trebali bi se ispričati američkim domorocima za krađu zemlje – i Afroamerikancima zbog ropstva. Europljani bi mogli razmisliti o isprici za stoljeća osvajanja po svijetu. Ali pustimo sad to, bolje je gledati naprijed.
