"Pilote" su utemeljili veliki strip-scenaristi Renee Goscinny i Jean-Michel Charlier i u svoj časopis privukli su najbolje crtače, one koji su se dotad već dokazali u konkurentskim časopisima poput "Tintina" i "Spiroua", ali i mlade talente koji će obilježiti šezdesete i povijest stripa uopće. Već u prvom broju pojavile su se prve stranice "Asterixa", stripa koji je skinuo dotad nenadmašnog Tintina s mjesta najpopularnijega europskog strip-junaka.
Najbolje stripove pisali su upravo Goscinny i Charlier, za brojne crtače. Genijalni Goscinny je ne samo stvorio Asterixa, već i (s crtačem Tabaryjem) Iznogouda, zlog velikog vezira koji stalno pokušava postati kalif umjesto kalifa, a u "Pilote" je domamio i crtača Morrisa i njegov strip o kauboju bržem i od svoje sjene, Luckyju Lukeu; Goscinny je od Morrisa preuzeo scenaristički posao i dodao sve one elemente koji su Luckyja Lukea učinili popularnim: glupog psa Rantanplana, još gluplju braću Dalton, govorne replike Jollyja Jumpera...
Charlier je, pak, bio specijalist za pisanje realističnih pustolovnih stripova. Svoju ljubav prema pilotaži zbog koje je časopis i nazvan "Pilote" već je pretočio u scenarije brojnih pilotskih stripova ("Dan Cooper", "Buck Danny") ali je za svoj časopis stvorio najbolji od takvih stripova: "Tanguy i Laverdure", strip koji je cijele generacije dječaka inspirirao da postanu piloti, ne samo u Francuskoj nego i drugdje. Pustolovine Michela Tanguya i Ernesta Laverdurea prvo je crtao Albert Uderzo, ali tom crtaču prevelik je zahtjev bio raditi istodobno na dva velika stripa, pa se posvetio Asterixu, a Tanguya su preuzeli drugi crtači.
Iznimnu popularnost uživao je i Charlierov strip "Riđobradi gusar" (s crtačem Hubenonom), ali se Charlier dugo opirao nagovaranju kolega u redakciji da se posveti i vesternu, smatrajući da mu to ne paše. Mišljenje je promijenio 1962. kad je putovao u Ameriku da bi za "Pilote", koji nije objavljivao samo stripove nego i članke, napravio reportažu o slavnoj zrakloplovnoj bazi Edwards u Kaliforniji. Zbog ograničenih sredstava, SAD nije preletio nego prešao vlakom, i gledanje zapadnih krajolika kroz prozor inspiriralo ga je za serijal "Fort Navajo – pustolovine poručnika Blueberryja". Taj serijal prvo je ponudio crtaču Jijeu, ali ga je ovaj odbio jer je već bio zauzet vestern serijalom "Jerry Spring" za konkurentski "Spirou". No, Jije je za taj serijal preporučio svog mladog šegrta Jeana Girauda, koji će upravo crtajući "Blueberryja" doći do naslova najboljeg srtip-crtača na svijetu (za druge stripove izvan "Pilotea" koristio je pseudonim Moebuis). Upravo se serijal o "Blueberryju" Charliera i Girauda smatra jednim od najvećih vrhunaca "devete umjetnosti" uopće.
Još jedan Jijelov šegrt naknadno je došao u "Pilote": također briljantni crtač Jean-Claude Mezieres. Premda je prije povratka u Francusku radio (s radnom vizom) kao kauboj na ranču u Utahu, Mezieres se nije htio posvetiti vesternu, već svojoj velikoj ljubavi, znanstvenoj fantastici. Njegov strip za koji je scenarij pisao Pierre Christin, "Valerian, prostorno-vremenski agent" doživio je toliku popularnost da su po njegovim junacima brojna djeca u Francuskoj i Belgiji nazvana Valerian i Lorelina. Pierre Christin je za Pilote pisao još jedan slavni ZF serijal, "Legende sutrašnjice" crtača Enkija Bilala.
Jedan od najpopularnijih Piloteovih stripova nastao je slučajno, zbog neorganiziranosti mlade redakcije. Jedan od članova redakcije, belgijski crtač Michel Regner "Greg" koji je bio i istaknuti scenarist ("Bernard Prince", "Comancha", "Luc Orient", "Bruno Brazil") zatekao se u redakciji i ustanovio da greškom u planiranju nekoliko stripova nije naručeno, a svi crtači su bili nedostupni. Da Pilote ne bi izašao s praznim stranicama, Greg je sjeo i crtao, i tako iz nevolje kreirao "Achillea Talona" (kod nas nekad prevođenog kao "Nova Novator").
Teško je nabrojiti sve autore i stripove koji su izlazili u Piloteu (tu su bili i Goddard i Ribera s "Axelom Moonshineom", kod nas prevođenim kao "Aster Blistok"). Palacios s "McCoyem", Marcel Gotlieb s "Rubrique-a-Brac", Claire Brtecher s "Cellulite", "Lone Sloane" Philippea Druilleta... Kad su objavljivali strane autore, u "Piloteu" su uzimali samo najbolje: Robert Crumb, Frank Bellamy, Hugo Pratt...
S promjenom društvene klime i manjim interesom za strip "Pilote" je počeo posustajati i konačno se ugasio 1989. No, naslijeđe koje je u "devetoj umjetnosti" ostalo za Charlierom, Goscinnyjem i "Piloteom" zbilja je impozantno. Nijedan strip-časopis ni prije ni poslije nije ostvario takvu koncentraciju kvaliteta kao "Pilote" tijekom svojih trideset godina izlaženja.
