Psihološki triler “Prije nego što zaspim” engleskog pisca S. J. Watsona, koji je za VBZ prevela Martina Burulić, izborio se za kritike u najcitiranijim svjetskim dnevnim novinama, a promptno je, gotovo na prepad, i otkupljen za filmsku ekranizaciju. Kada je pak objavljeno da će glavnu ulogu, eteričnu Christine Lucas glumiti Nicole Kidman (i to u filmu u kojem su ništa manje važne uloge supruga i liječnika dobili Colin Firth i ništa manje cijenjeni Mark Strong), interes za Watsonov triler još se povećao.
Težište priče Watson je stavio na pleća krhke supruge koja pati od teške amnezije i koja je tipična ženska žrtva muškog krajnje sadističkog nasilja. Ona se ne sjeća svog prethodnog života, a onda ni vlastitog supruga, a što je najstrašnije, čak ni svog djeteta... Nadalje, ne sjeća se da je napisala roman, ne može prepoznati najbolju prijateljicu, a ne sjeća se ni najbliže obitelji... Kada se u njen poprilično tegoban i depresivan život, u kojem ništa nije onakvo kakvim se čini, upetlja i tajnoviti doktor koji joj pokušava izliječiti samopouzdanje i vratiti joj barem djelić sjećanja, Christinina priča dobiva na dramatičnosti i neizvjesnosti.
Tema ovog trilera nisu samo žrtve psihološkog i fizičkog, a onda i seksualnog nasilja nego i nedostatak komunikacije između ljudi kojima je takva komunikacija nasušna potreba. Roman “Prije nego što zaspim” zorno pokazuje da ponekad i nije dobro imati snažnu savjest i prejaku sućut koja nas onda udaljava od najboljih prijatelja, pa čak i od supružnika ili roditelja. Jer, jako je mali korak od sućuti do posvemašnje bešćutnosti u kojoj životare naši bližnji. Watson poručuje da je puno bolje i ljekovitije upustiti se u avanturu upoznavanja nepoznatog i strašnog, pa bila to i neka teška bolest, trauma ili čak i nevjera. Istina, engleski pisac kraj je romana pomalo zbrzao i “zašušurio”, ali je temi amnezije ipak dao dostojnu pažnju.
