Teško je naći stvaralački svestraniju osobnost hrvatske književne scene od one Milane Vuković Runjić. Vodi uspješnu nakladničku kuću “Vuković&Runjić” (s dvije knjižare), pripada najboljim urednicama u našem izdavaštvu (istančana književnog ukusa i umijeća da najbolje svjetske pisce plasira u nas; npr. nobelovca Pamuka), redovita je kolumnistica u tisku (poznata po “Seksopolisu” u kojem razglaba muško-ženske odnose), objavila je tri pjesničke zbirke, dvije knjige priča, zbirku kolumni, te upravo svoj četvrti roman!
“Ulica nevjernih žena” (Naklada Ljevak, ur. N. Tomašević) kao da sažima svu tu autoričinu razbarušenost (a slična mikstura žanrova, ironiziranje stereotipa i uporaba različitih narativnih tehnika obilježava i prethodne joj romane). U Vrapčanskom odvojku, blizu ludnice, na rubu grada, živi nekoliko slikovitih ženskih likova čije, bogatije ili siromašnije, ljubavne živote (i erotske maštarije) prati pripovjedačica, također jedna od susjeda (inače, prevoditeljica, što autorici služi za niz književno-nakladničkih aluzija).
Poslije faza jake feminističke osviještenosti, pa reanimacije klasičnog ljubića (potraga za “muškarcem života”), te uklapanja u chick lit tendencije novijeg doba, M. Vuković daje novu dimenziju hrvatskom “ženskom pismu”. Ono se sad prema seksualnosti odnosi slobodno, otvoreno, čak konzumeristički i s dobrom dozom ironije. Taj dojam pojačava uporaba skrivenog erotskog potencijala bajke (potentni patuljak iz obližnje šume “opslužuje” sve žene u Vrapčanskom odvojku!). I ovdje je dakle posrijedi izdanak postmodernog rukopisa u kojem se brišu granice između “visokog” i “niskog” stila, fikcije i fakcije, (auto)biografskog, dokumentarističkog, čak historiografskog i onog bajkovitog, fantastičnog...
M. Vuković ima kultiviranu rečenicu, nemale pripovjedačke mogućnosti, u njezinu romanu ima dobrih epizoda. Da bi međutim bio koherentna cjelina, nedostaje mu više “discipline mašte”.
