U Zagrebu je 11. studenog nakon duge i teške bolesti u devedeset i sedmoj godini života preminula ugledna hrvatska književnica Anđelka Martić, izvijestil je Društvo hrvatskih književnika. Široj javnosti Anđelka Martić bila je najpoznatija po svom romanu za djecu "Pirgo" koji je desetljećima bio kanonsko djelo književnosti za djecu.
Anđelka Martić rođena je u Zagrebu 1. svibnja 1924. godine, gdje je završila srednju školu. Bila je aktivna sudionica Drugog svjetskog rata na antifašističkoj strani. U to je vrijeme djelovala i kao ratna dopisnica te počela pisati pjesme i pripovijetke za djecu. Poslije rata uređivala je dječje listove Pionir i Radost, te radila kao urednica nakladničke kuće Naša djeca.
1951. godne objavila je knjigu "Mali konjevodac i druge priče", te "Bjelkan". Autorica je i tekstova za dvjestotinjak slikovnica.
Najvažnije joj je djelo kraći roman "Pirgo" objavljen 1953. godine koji je dobio kultni status, o prijateljstvu petogodišnjega dječaka i laneta koji su se našli usred ratnog vihora. Riječ je o iznimno popularnoj knjizi koja je brojne generacije približila čitanju. “Pirgo” je objavljen u više od 40 izdanja na hrvatskom jeziku, a preveden je i na slovenski, makedonski, bugarski, poljski, mađarski, češki, esperanto, talijanski, albanski, ruski, kineski i farsi.
Objavila je i više zbirki priča zbirke priča u kojima je tematizirala ratne doživljaje i evocirala vlastito siromašno djetinjstvo (Jezero u planini, 1956, Vuk na voćinskoj cesti, 1956, U vihoru, 1958, Proljeće, mama i ja, 1968). I u kasnijoj prozi (Baba Kata, 1971, Djedica pričalo i čarobni vrutak, 1977., i dr.) iskazala se kao pripovjedačica sklona autobiografskim motivima i jednostavnu fabuliranju.
Pisala je i fantastičnu prozu za djecu po uzoru na Ivanu Brlić Mažuranić (Zarobljenik šumske kuće, 1999, Tri lisice i šumski car i druge bajke, 2002.) izdvajajući se imaginativnošću i slikovitim likovima. U ediciji Pola stoljeća hrvatske književnosti 1991. godine objavljena su joj Izabrana djela. Osvojila je niz nagrada među kojima se posebno ponosila Ordenom osmijeha koji plebiscitarno dodjeljuju poljska djeca.
Služila Starom, lektire smo joj bili, obavezni, čitati, i kamo će joj duša sada? Hoće li imati Križ na grobu? Sprovodnu sv. Misu? Ili, ipak, bez "popa"?