Odlaskom iz New Yorka u London, Woody Allen ponudio je sa "Završnim
udarcem" novo lice, ono koje možda neće zadovoljiti najveće
obožavatelje, ali nikako nije za odbaciti. Doduše publika od njega i
dalje očekuje humor pa je tako i početni kadar usporena leta loptice
preko teniske mreže dobio nekoliko smijehova u kinu, no već nakon
nekoliko minuta jasno je da priča o bivšem profesionalnom tenisaču koji
oženi kćer bogatog londonskog financijera, ali se zaljubi u djevojku
njezina brata, neće biti puna viceva.
Doduše, britki cinizam i dalje je sveprisutan, pa se u "Završnom
udarcu" propitkuje ispravnost vjerovanja u zločin i kaznu, ljubav kao
najvažnji osjećaj i dobrotu kao neophodan put prema sreći, dobivajući
tako zabavan i izuzetno pronicav, ali prilično mizantropski portret
suvremenog čovjeka. Kao pravi opozit Mikeu Leighu koji kroz mučne
snimke pokušava doći do ljudske dobrote, Allen je kroz idiličnost
londonskog blagostanja došao do prikaza moralnoga dna.
Vješto balansirajući između ljubavne drame i krimića, a usput
parafrazirajući Dostojevskog i klasike grčke tragedije, Allen uspijeva
slojevito prikazati krhkost i nepredvidivost ljudske sudbine. Jedini
problem je u dojmu da je sve to moglo biti ispričano u dvadesetak
minuta, za razliku od doista prerazvučenih 124 minute, ali isplati se
pretrpjeti pokoji prazan hod kako bi se došlo do zadovoljavajuće
cjeline. (J. J.)
Završni udarac
MATCH POINT, krimi. drama, 124 min., V. Brit./Luks./SAD, 2005.; DreamWorks/Blitz; R: Woody Allen; G: Jonathan Rhys-Meyers, Scarlett Johansson, Emily Mortimer