Neke od priča iz knjige “Skupljač zmija” Jurice Pavičića (Profil, urednica Adriana Piteša, 119 kuna) već smo imali prilike čitati. Štoviše “Patrola na cesti” i “Brod u dvorištu” svoje su naslove “posudile” starijim zbirkama priča. No, okupljene ovdje ne samo da nisu nimalo izgubile na važnosti već pružaju jedinstveni uvid u tematiku koja ovog autora zaokuplja od njegovih litarernim početaka. Stoga je ova zbirka uzbudljiv put na jug – u gradove, gradiće i sela Dalmacije, među ljude koji ne žele izgubiti osobine koje su naslijedili od svojih predaka ma koliko im baš te osobine smetale u prilagodbi nekom novom životu, životu koji je samo naoko lakši.
Pavičić ovdje iznova otkriva karakter pažljivog promatrača, ali i nevjerojatno vještog pisca koji pred očima čitatelja riječima doslovno ocrtava cijele filmove. Tako iz njegovih priča mirišu ružmanim i smilje, ali i skorena krv na ratnim ranama, čuju se zrikavci, ali i fijuk granata... dok njegovi junaci očajnički pokušavaju razriješiti sudbine iz kojih zapravo nema bijega.
I ono najvažnije, čini se kao da svatko od nas osobno poznaje njegove junake. Čak i nije potrebno vuči porijeklo iz Dalmacije, pa da možemo reći, kako je njegov Srđan baš ‘pljuniti’ lik kojeg smo nekada poznavali. To je onaj naš susjed koji je maštao o brodu, mirovini koju će provesti u idiličnim providbama i ribolovu..., ali tada je život sam stao na put - i Pavičićevom Srđanu i našem susjedu.
Ili pak naslovna priča, dječak od jedva devetnaest godina u vrtlogu Domoviskog rata? Koliko ih je takvih oko nas, a koji se još i danas bore sa ratnim traumama? Ili pak mlada žena, ratna udovica koja pokušava iznova izgraditi svoj život, ili čovjek zauvijek zaljubljen u ženu svoga brata, ili onaj koji je Uskoku predao tetka... Zapravo je glavna karakteristika ove knjige, što je u njoj nemoguće pronaći najbolju priču. Svaka je dobra i sve su odlične.
