ZAGREB - Napokon je počelo - prokomentirao je preksinoćnji, inicijativni skup za osnivanje nove književničke udruge Predrag Matvejević u svom prigodnom tekstu koji je podijelio novinarima. U nevelikom, ali sočnom tekstu Matvejević koji je u Zagrebu i zbog sudskog procesa s Milom Pešordom, piše da u Češkoj u ovom času postoji četiri ili pet književničkih udruženja. U Mađarskoj i Poljskoj ima ih po dvije ili tri. I u Rusiji nije više samo jedna. U nas jest, poentira Matvejević.
Matvejević, koji godinama živi na Zapadu, svjedoči da pisci u Italiji, Austriji, Njemačkoj ili Francuskoj, a pogotovo u Americi moraju sami plaćati za socijalno osiguranje i mirovinski staž. Zbog toga se bune protiv društva. U Hrvatskoj, kaže Matvejević, piscima članovima DHK se još od socijalizma daju povlastice u obliku socijalnog osiguranja i mirovinskog staža.
Matvejević je tek djelomično u pravu. Članstvo u DHK ne znači automatski i državno plaćanje osiguranja i staža, ali je jedan od puteva do toga. Stoga Matvejević traži da pisci koji bi prešli u drugu, alternativnu književničku organizaciju trebaju dobiti minimum prava koje im je do sada davalo članstvo u DHK.
A to su, dakle, prava naslijeđena iz prošlog, socijalističkog režima. I dok Matvejević točno tvrdi da je model organiziranja društva književnika preuzet iz Sovjetskog Saveza, a zadržan u nas do danas, zastario, onda nije jasno zašto ne misli da je zastarjelo i shvaćanje da država piscima mora plaćati staž i socijalno. Ako treba reći zbogom sovjetizaciji pisaca, onda se pisci moraju oprostiti i od sovjetskog, državnog tretmana i tetošenja.
Drugo je pitanje na koji će način vlast, država, društvo, ali i tržište pomagati piscima i učiniti njihov posao svrsishodnim, pa i tržišno isplativim. Jer, zašto bježati od tržišta. Zar je to doista tako opskurna, nepopularna riječ kada se zna da u Hrvatskoj ima na tisuće izdavača, da se na sufinanciranje i otkup knjiga troši na milijune kuna, a da, barem u Zagrebu, u posljedne vrijeme knjižare niču kao gljive poslije kiše.
Sibila Petlevski izjavila je da je u nas tržište knjiga smiješno, groteska tržišnog modela. Pa ipak se na tu grotesku godišnje troši nekoliko milijuna eura iz državnog budžeta. A sve nove inicijative pisaca i nakladnika i dalje nojevski uporno gledaju u državnu blagajnu. Svi bi htjeli prekinuti neprirodni brak s državom, ali bi u isto vrijeme htjeli uživati doživotno državno uzdržavanje od bogatijeg partnera. I u čemu je onda pomak od Sovjetskog Saveza?
D. Derk
