Morski lavovi, majmunčići kapucini i deve, simpatične životinje prvi su susjedi, tu preko ograde ZOO-a, gostima na terasi restorana Ježeva kućica u Maksimiru. Idila kamo god da se čovjek okrene u šumi na istoku grada. U restoranu za susjednim stolom kaže gost:
– Ovakav rižoto s kozicama nisam jeo 20 godina! A porcija, pa tu bi se dvoje najelo! – govori svom društvu.
Nogomet igrao i s Kovačićem
Iz kuhinje ljetos otvorenog restorana u šumi Maksimir pohvale sluša mladi chef Stefan Prelić (26), čovjek koji je u rovinjskom Cap Aureo Signature Restaurantu pripremao sendviče za Salmu Hayek i Samuela L. Jacksona, večeru za hollywoodskog zavodnika Ryana Reynoldsa pa i u Taču pripremao gulaš za Zorana Milanovića.
Priprema ježevu gurmansku pljeskavicu s krumpirima i kajmakom (66 kuna) i kaže: – Takve su mi pohvale najdraže. Kad netko kaže: “Meso je dobro pečeno”, to ne znači puno, jer to znam i sam, pa ja sam ga pekao! To nije nešto što me raznježi, ali kad kaže: “Klopa je kao da sam kod mame na ručku”, e, to je najljepša pohvala. To je to! – kaže Prelić.
Iza sebe je ostavio šminkerske restorane, visoku kuhinju, i vratio se običnoj, domaćoj klopi.
– Tip sam iz naroda, odrastao na klopi mame Slađane. Na paprikašu. Volim pljeskavicu, patku s mlincima, pašticadu, sarmu, grah, gulaš, punjena pileća prsa, domaći ajvar i kiselo zelje. I to je hrana koju želim raditi... To sam ja! Šminkerski, skupocjeni restorani danas su iza mene. Izgubio sam interes za fine dining priče...
Sa suprugom Ivom (26) vodi vlastiti restoran svima dragog imena, donedavno “deložirane” Ćopićeve lektire. Nije se Prelić samo ostavio visoke kuhinje, ostavio se i lopte...
– Dao sam kao klinac gol Interu, dao sam gol i Anderlechtu, igrao protiv Juventusa, Arsenala, Genove... U mlađim kategorijama igrao sam i protiv Matea Kovačića, mi smo sličnih godina. Dogurao sam do prve momčadi najstarijeg nogometnog kluba u Beču. No nije to bilo to... Nogomet, a nosio sam devetku i sedmicu na leđima, meni više nije bio strast. Kuhanje, to me vuklo. I prijavio sam se prije dvije godine za posao kuhara! Ostavio sam se lopte, dosta je bilo utakmica! Samo domaća klopa! – priča neobičnu priču Prelić.
Na meniju restorana u kojem je glavni kuhar jednostavna su jela. Bečki, zagrebački, lignje, biftek, punjeni lungići, gurmanske pljeskavice, pite od jabuka... Od 18 kuna (goveđa juha) do 120 kuna (biftek).
Što su roditelji rekli kad je sin nogometaš odlučio postati – kuhar?
– Dragan i Slađa bili su u šoku kad sam javio da selim iz Beča u Rovinj. Sa stadiona u restoran. Nisu mogli vjerovati da mi je uopće palo na pamet da ostavim nogomet, igrao sam dotad punih 17 godina... Bili su u šoku i kad sam rekao: “Idem kuhati, bit ću kuhar”. Ipak, nisu sumnjali u mene, znali su da ću, čega god se uhvatim, dati sve od sebe... da ih neću osramotiti! Prijavio sam se za posao u restoranu Korta u Rovinju. Nisam imao nikakvog iskustva, ali gazda me primio. Radili smo po 200 obroka za ručak, pa 200 za večeru. I jako brzo sam napredovao.
Što je bilo na prvom tanjuru koji ste izbacili iz kuhinje?
– Sjećam se tog popodneva kao danas, na mom prvom tanjuru koji je izašao iz kuhinje bile su lignje sa žara. Toga dana bio je to moj prvi susret uopće s lignjom, da sam lignju uzeo u ruke. Pojela ih je neka Njemica, gošća u Rovinju. S tekom, gledao sam kako joj ide. Osjećao sam se u tom trenutku fenomenalno! Kao da sam zabio gol, ma i sretnije. Znao sam. Kuhanje, to je to...
Prelić je vrlo brzo napredovao, preselio se u rovinjski Grand Hotel Park, naš najnoviji i vjerojatno trenutačno najbolji hotel na Jadranu, u kuhinju njegova Cap Aureo Signature Restauranta.
– I tamo sam radio lignje. Ali, to je već bila druga priča, fine dining. Nisu to više bile lignje sa žara, tamo sam radio “caccio e pepe” od liganja. Tradicionalnu talijansku pastu na bazi papra s dvije vrste ovčjeg sira... Ili galette od piletine kuhane u confitu s korijenom peršina kuhanim u pivu i kremom od kruške i tartufa. U samo godinu dana postao sam sous chef, pomoćnik šefa kuhinje. Za tako mladog dečka, odnosno s malo iskustva, to je velik i brz korak. Sve me zanimalo, imao sam milijune pitanja...
Predsjednik je jednostavan gost
Tko su bili najslavniji gosti?
– Sjetit će se mnogi kad su Salma Hayek i Samuel L. Jackson snimali lani u travnju film u Rovinju, kod mene su bili u restoranu na večeri.
Što su jele hollywoodske zvijezde?
– Radili smo im sendviče od crne slavonske svinje.
S kruhom?
– Nema kruha... Samo povrće. Na dnu je bila grilana tikvica, na njoj tanko rezana potrbušina crne slavonske svinje, preko nje marinirani špinat u narančinu soku i na tome tikvica s džemom od zelene rajčice. I po tome rotkvica i karamelizirana mrkva u naranči i medu.
A supruga, gdje ste nju upoznali?
– U restoranu, gdje bi drugdje?! Iz kuhinje nisam izlazio danima, u sezonama bih radio i po 15 sati! Samo tamo sam i mogao naći ljubav (smijeh). Moja Iva radila je u Rovinju u restoranu. Ja sam bio sous chef, a ona je dočekivala goste. Gledali smo se kroz mentu, timijan, ružmarin... koji su bili posađeni u restoranu. I tako je počelo. Vjenčali smo se u veljači ove godine, u mjesecu zaljubljenih, gore na Gornjem gradu...
Danas radite skupa.
– Muž je u kuhinji, a supruga se brine o svemu drugom. Ona je studirala u Beču, Barceloni, stažirala na Kanarskim otocima, a sad znanje prenosi u Ježevoj kućici.
Radili ste i u Taču, poznatom kao omiljenom restoranu bivšeg premijera, danas predsjednika. Kakav je Zoran Milanović kao gost?
– Predsjednik je bio u Taču nekoliko puta. Omiljeno jelo mu je gulaš od divljeg vepra. I nikad nije bio zahtjevan, jedan je od rijetkih na tom nivou visokih gostiju kojem zaista ne možeš naći zamjerku. No za Tač je meni važnije što sam tamo zapravo najviše i naučio. Od kuharice Jasne Ivošev upijao sve detalje, sve male tajne. Od pašticade, gregade, brudeta, ribe “in forno”. I danas, kad radim sam, ona mi i dalje daje savjete. To kuharu treba! – zaključuje Stefan.
Kad se restorani ponovno otvore, ovo je mjesto gdje se sjajno jede, za mali novac. A dotad – dostava.
– Najvažnije je ovdje da se osjećate kao doma. Kao u ježevoj kućici... To je to.
Bez struganja otopite led sa stakla u nekoliko sekundi:
Ono što nije spomenuto su izvanredni gableci za malo novca, a u ljetnim danima poseban užitak bio je popiti pokoji Hoppy u hladu terase.