P: U prošlih mjesec i pol izgubili smo dvoje jako dragih ljudi – baku i djeda. Naša djeca, od 7 i 8 godina dosta to teško podnose. Kako im olakšati žalovanje? Vedrana, Rijeka
O: Djeca kojoj je od 5 do 9 godina uglavnom razumiju da je smrt nepovratna, no teško im je shvatiti da se ona može dogoditi i nekome tko je njima blizak. Često su šokirana i jednostavno odbiju “čuti istinu”. Tada se verbalno neizraženi osjećaji nakupljaju u djetetu, a mogu izići na površinu kao trbobolje, glavobolje, umor, nedostatak apetita i motivacije za rad. Djeca na vijest o smrti mogu reagirati na četiri načina i prolaze kroz četiri faze. Prva faza je šok i poricanje, zatim ljutnja i ogorčenost, osjećaj krivnje i faza tuge i depresije. Djeca koja imaju ozbiljne probleme u razdoblju žalovanja dulje pokazuju nezainteresiranost za igru, gubitak apetita, smetnje spavanja, strah od samoće, infantilno ponašanje, udaljavanje od prijatelja, ponavljanje izjava kako se želi pridružiti osobi koja je umrla, popuštanje u školi... Premda ste i sami u žalovanju, pokušajte djeci osigurati tišinu i mir u kući te zadržati uobičajene rituale (naročito kad je u pitanju ritam prehrane i spavanja) i redoslijed aktivnosti. To će djeci dati potreban osjećaj sigurnosti. Odvojite što više vremena za razgovor, maženje, druženje i igru s djetetom. Pratite reakcije djeteta, ono često može primiti istinu u manjim dozama, a koliko, doznat ćete iz njegovih pitanja. Imajte strpljenja mirno odgovoriti na više puta postavljeno isto pitanje. Pomozite djetetu da prepozna svoje osjećaje i izrazi ih na prihvatljiv način, kroz crtanje, fizičku aktivnost, igru s lutkama, pisanje pisma... Iako je dijete osjetljivo, budite dosljedni, ali ljubazni kad zahtijevate pridržavanje uobičajenih pravila. Razgovarajte na poticaj djeteta o osobi koje više nema, prisjetite se zajedničkih doživljaja, pregledavajte slike. Tako će lakše preboljeti bolno iskustvo. Razgovarajte s djetetom o “krugu života”, o smrti kao sastavnom dijelu života. Tu vam mogu pomoći priče o biljkama i životinjama. Izbjegavajte objašnjenja kao što su: “Baka je zaspala i spavat će zauvijek”. To potiče strah od spavanja. Ne pričajte kako je netko otišao na dug put i da se ne zna kad će se vratiti... Nije dobro ni reći: “Bio je bolestan, otišao u bolnicu i umro. To će ostaviti strah čak i od prehlade.
