Jeste li ih posjetili? Ovo je 10 najboljih povijesnih znamenitosti na hrvatskoj obali!
Hrvatska je prepuna nevjerojatnih mjesta za posjetiti, bilo da su kulturna, arhitektonska, povijesna ili prirodna. Od Istre do Dubrovnika, jadranska je obala kroz povijest svjedočila prisutnosti raznih civilizacija i kultura koje su je smatrale idealnom zemljom s resursima za naseljavanje. Ako vjerujete da je Hrvatska raj na zemlji, onda biste se sigurno složili s Ilirima, Grcima, Keltima, Rimljanima i Bizantincima, koji su ostavili dokaze o svom prolasku uz hrvatsku obalu, piše Total Croatia News.
Bez obzira dolazite li avionom, autobusom ili vlastitim automobilom ili kamperom, uvijek je dobra ideja pronaći trenutak u svom užurbanom itineraru kako biste bili zadivljeni ogromnom količinom povijesnih mjesta koja se mogu pronaći na 1880 km hrvatske obale. Ovo je samo 10 od nekih od povijesnih znamenitosti koje morate posjetiti tijekom svog boravka.
Eufrazijeva bazilika u Poreču: Najvrjednije kulturno dobro Poreča, Eufrazijeva bazilika, 1997. godine uvrštena je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine. Ranokršćanski kompleks jedini je cjeloviti spomenik u svijetu sačuvan iz tog razdoblja. Sagrađena za vrijeme biskupa Eufrazija u 6. stoljeću, uključuje atrij, krstionicu, biskupsku palaču, mozaike i ostatke sakralnih građevina iz 3. do 4. stoljeća. Mozaici koji ukrašavaju unutrašnjost i pročelje crkve smatraju se vrijednom ostavštinom bizantske umjetnosti, a zahvaljujući podnim mozaicima i sačuvanim svetim spisima mogu se iščitati razdoblja njezine izgradnje i obnove.
Amfiteatar u Puli: Najpoznatiji i najvažniji spomenik, početna i završna točka svakog razgledavanja je Amfiteatar, popularno nazvan pulska Arena, nekada poprište borbi gladijatora. Sagrađen je u 1. stoljeću nove ere za vrijeme vladavine cara Vespazijana, u isto vrijeme kada i veličanstveni Koloseum u Rimu. Tlocrt je eliptičan, duža os ima oko 130 m, a kraća oko 100 m. Gladijatorske borbe odvijale su se u središnjem ravnom prostoru zvanom arena, dok su gledatelji mogli sjediti na kamenim stepenicama ili stajati na galeriji. Smatra se da je Amfiteatar mogao primiti oko 20.000 gledatelja. Za njegovu izgradnju korišten je lokalni vapnenac. U srednjem vijeku tu su se održavali viteški turniri i sajmovi.
Trsatska gradina: Trsatska gradina predstavlja strateški reljefni vidikovac na brežuljku 138 metara nadmorske visine koji dominira gradom Rijekom. Kao župno središte spominje se prvi put 1288. godine. Na istom se mjestu iz prapovijesti nalazila liburnska osmatračnica koja je služila za nadzor puteva koji su vodili iz zaleđa prema obali. Ta je lokacija dobro poslužila Rimljanima za uspostavu obrambenog sustava, tzv. liburnskog limesa, čija je polazna točka bila gradska utvrda Tarsatica – koja se nalazila na mjestu današnjeg riječkog Starog grada. S platoa Trsatske gradine pruža se prekrasan pogled na ruševine smještene na suprotnim brežuljcima, Katarinu i Kalvariju, kao i na cijeli prostor riječke stare gradske jezgre. Trsatska gradina jedna je od najstarijih utvrda na hrvatskoj obali koja čuva obilježja ranosrednjovjekovne gradske gradnje.
Rimski forum u Zadru: Forum u Zadru sagradio je prvi rimski car Gaj Julije Cezar Oktavijan, o čemu svjedoče kameni natpisi koji datiraju iz 3. stoljeća kada je gradnja završena. Nekada ju je zatvarao trijem s galerijama na katu, a ispod trijema su se nalazile trgovine i štandovi. Od prvog stoljeća prije Krista Forum je bio glavno okupljalište rimskih vojnika, vjerskih pučana, upravitelja Republike i kasnije Carstva, kao i trgovaca i svih Zadrana u antici. U vrijeme svog punog sjaja Forum je s tri strane bio okružen veličanstvenim trijemom. Danas je neizbježan trg za šetnju i jedan od simbola grada.
Katedrala sv. Jakova: Katedrala sv. Jakova u Šibeniku jedno je od najznačajnijih i najljepših arhitektonskih ostvarenja u Hrvatskoj, a 2000. godine uvrštena je na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Građena je u razdoblju od više od stotinu godina, tijekom 15. i 16. st., a jedinstvena je po tome što je u cijelosti građena od kamena. Najznačajniji graditelji katedrale bili su Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac. Katedrala je najprije izgrađena u gotičkom stilu, a dovršena u renesansnom stilu. Njenu ljepotu posebno ističe impozantna renesansna kupola, koja je stradala u Domovinskom ratu, a danas je poseban simbol Šibenika. Katedrala je poznata i po svojim skulpturama 71 glave na vanjskom dijelu svetišta, za koje znanstvenici još uvijek nisu sigurni koga predstavljaju.
Trogirski stari grad: Zbog svog zemljopisnog položaja Trogir je oduvijek bio savršeno mjesto za život. Sa svojom prirodno zaštićenom lukom, brojnim izvorima pitke vode, plodnom zemljom u unutrašnjosti i kamenom iz lokalnih kamenoloma, Trogir je naseljen već više od 3600 godina. Ovaj mediteranski grad privlačio je mnoge velike majstore još od vremena starih Grka koji su ovdje stvorili neka od svojih najpoznatijih remek-djela. Trogir je jedinstveni primjer u povijesti europske arhitekture i grad s najvećim brojem znakova ili kamenih oznaka u Europi. Svaki ima svoje značenje. Neke od njih označavaju završetak gradnje, neke predstavljaju osobni potpis majstora, a neke su uklesane zavjetne molitve. Majstori su također klesali igre u kamenu, poput šaha, koji im je služio kao zabava tijekom stanke u izgradnji.
Amfiteatar u Saloni: Na najzapadnijoj točki Solina (Salone) nalazi se najprepoznatljivija građevina rimske arhitekture, Amfiteatar, iz druge polovice 2. stoljeća poslije Krista. Ostaci tako impozantnog rimskog amfiteatra govore da su se u gradu Saloni tek održavale borbe gladijatora. Građevina je bila elipsoidnog oblika, s tri etaže na južnoj i jednom etažom na sjevernoj strani, koja je bila pogodno položena na prirodnom brežuljku. Unatoč relativno malim dimenzijama (125 x 100 metara vanjske ovojnice i 65 x 40 metara arene), salonitanski amfiteatar moglo je okupirati od 15.000 do 18.000 gledatelja. Gledalište je bilo podijeljeno u tri razine, dvije donje sa sjedalima i gornju za stajanje.
Dioklecijanova palača u Splitu: Dioklecijanova palača jedan je od najočuvanijih spomenika rimske arhitekture u svijetu. Careva palača izgrađena je kao kombinacija luksuzne vile – ljetnikovca i rimskog vojnog logora (castrum), podijeljenog na četiri dijela s dvije glavne ulice. Južni dio Palače bio je namijenjen za carev stan i prigodne državne i vjerske svečanosti, dok je sjeverni dio bio za carsku stražu – vojsku, poslugu, spremište itd. Tijekom stoljeća stanovnici palače, a kasnije i građani Splita prilagođavali su dijelove palače za vlastite potrebe, pa su unutarnje građevine, kao i vanjski zidovi s kulama, bitno promijenili izvorni izgled, no obrisi Carske palača još su uvijek vrlo vidljivi.
Stonske zidine: Stonske zidine izgrađene su 1333. godine kada je Ston ušao u sastav Dubrovačke Republike. Svrha im je bila obrana Republike i poluotoka. Stonske zidine bile su golem graditeljski pothvat. Izvorno dugačke 7000 metara, sastoje se od nekoliko dijelova; Stonske gradske zidine, Malostonske gradske zidine i Veliki zid s tri utvrde. Njegove utvrde i kule ojačane su s 10 okruglih i 31 kvadratnom bočnom kulom te 6 polukružnih bastiona. Zidine su posljednji put korištene u 19. stoljeću za obranu grada i solane, a danas su neprocjenjivi spomenici neizmjerne arhitektonske i kulturne vrijednosti.
Dubrovačke zidine: Uspješan razvoj Dubrovnika u prošlosti bio je uvjetovan prvenstveno njegovim povoljnim geografskim položajem, te gospodarstvom temeljenim na pomorstvu i trgovačkoj djelatnosti. Pri ulasku u Jadransko more Dubrovnik je prva otočno zaštićena luka na pomorskom putu koji ide od istoka prema zapadu, s brzim pristupom zaleđu dolinom Neretve. Najnovija arheološka istraživanja pokazala su da je ispod današnjeg grada postojalo naselje iz 6. stoljeća, a vjerojatno i ranije. Proširuje se dolaskom Hrvata u 7. stoljeću, nakon napuštanja antičkog Epidaura (današnjeg Cavtata). Intenziviranje prometa između Istoka i Zapada tijekom i nakon križarskih ratova rezultiralo je u 12. i 13. stoljeću razvojem pomorskih i trgovačkih središta diljem Sredozemlja i Jadranskog mora. Dubrovnik je bio jedan od njih. Zadarski mir 1358. godine oslobodio je Dubrovnik od mletačke vlasti i bio je ključan za uspješan daljnji razvoj.
