Jako utječe na život odrasle osobe

Možda toga niste ni svjesni: Pet skrivenih znakova da ste doživjeli traumu u djetinjstvu

shutterstock
25.11.2024.
u 15:30

Licencirani bračni i obiteljski terapeut Logan Cohen navodi da su poteškoće u zauzimanju za sebe, osjećaj nelagode kad vas ljudi pitaju kako ste, i sindrom uljeza pokazatelji emocionalnog zanemarivanja u djetinjstvu.

Poteškoće u izražavanju emocija i osjećaj usamljenosti uz istovremeni problem povezivanja s drugima također mogu potjecati iz traume iz ranog života, prenosi Daily Mail. Terapeut je obrasnio da se emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu često naziva "nevidljivom traumom" jer su njezini učinci vrlo teško prepoznatljivi. Emocionalno zanemarivanje događa se kada skrbnici ne pružaju emocionalnu podršku, potvrdu i pažnju potrebnu djeci tijekom njihovih formativnih godina, od rođenja do otprilike osme godine života.

Primjeri zanemarujućeg ponašanja skrbnika uključuju umanjivanje ili odbacivanje osjećaja djeteta te uskraćivanje iskazivanja naklonosti poput grljenja ili ljubljenja. Sve se to smatra štetnim iskustvima iz djetinjstva – ACE (engl. Adverse Childhood Experiences) – koja narušavaju djetetov osjećaj sigurnosti, stabilnosti ili povezanosti. Emocionalno zanemarivanje može biti jednako štetno kao i očitiji oblici zlostavljanja te ima dugotrajan učinak na emocionalni i psihološki razvoj osobe.

Ljudi koji su zanemarivani kao djeca ponekad imaju problema zauzeti se za sebe kao odrasle osobe, "čak i kad imaju nešto važno za reći ili kad ih netko u potpunosti iskorištava", rekao je Cohen.  Odrasle osobe s ovim iskustvom često su bile ignorirane, odbacivane ili im je uskraćivano pravo da izraze svoje potrebe dok su bili djeca. Takva rana iskustva mogu biti vrlo bolna i ostaviti trajne tragove u psihi osobe. Kao posljedica toga, žrtva počinje povezivati zauzimanje za sebe s osjećajem povrijeđenosti i prestaje to činiti kako bi izbjegla negativne posljedice.

Drugi znak je "osjećaj nelagode kada vas ljudi iskreno pitaju kako se osjećate", rekao je Cohen. "Tada se distancirate, što ih uči da vas više ne pitaju." Osobe koje su pretrpjele traumu u djetinjstvu često imaju poteškoće u učinkovitoj komunikaciji svojih osjećaja. Razlog tomu može biti činjenica da su njihovi skrbnici invalidirali njihove emocije u tim ranim godinama razvoja. Takva iskustva mogu učiniti da se iskrena pitanja o osjećajima doživljavaju kao nepoznata i neugodna.

Žrtve traume iz djetinjstva također mogu imati "kompleks inferiornosti ili sindrom uljeza", rekao je Cohen. Ovi psihološki fenomeni karakterizirani su kao "nemogućnost da prepoznate vlastitu vrijednost uz stalno uvjerenje da su svi drugi na neki način bolji, sposobniji ili pripremljeniji od vas", rekao je. Prema časopisu Psychology Today, korijen ovoga leži u narušenom samopoštovanju. Štetna iskustva iz djetinjstva, poput zanemarivanja, povezana su s niskim samopoštovanjem i osjećajem srama, a osjećaji bezvrijednosti i nemoći mogu potrajati dugo u odrasloj dobi.

Četvrti znak su "poteškoće u izražavanju emocija – djelomično zato što nikada niste naučili prepoznati ih", rekao je Cohen. To je povezano s osjećajem nelagode koji odrasle osobe s traumom iz djetinjstva često osjećaju kad ih iskreno pitaju kako se osjećaju. Ako skrbnici ne pokazuju brigu ili interes za emocije djeteta, to ne samo da dijete uči da ih ne dijeli kako bi izbjeglo negativan odgovor, već ga sprječava i da nauči kako učinkovito komunicirati ono što osjeća. Na taj način zanemarivanje ometa ključni dio emocionalnog razvoja, a taj utjecaj može se manifestirati u odrasloj dobi.

Na kraju, "osjećaj usamljenosti, ali i prividna nesposobnost da se povežete s drugima kad se ukaže prilika", može biti znak traume iz djetinjstva, rekao je Cohen. To uzrokuje da odrasle osobe koje su doživjele zanemarivanje u djetinjstvu biraju izolaciju i osamu, čak i na društvenim događajima, objasnio je. Ako su djetetovi pokušaji da uspostavi pozitivne odnose sa svojim skrbnicima bili odbijeni, to može dovesti do trajnih strahova od odbijanja i problema s povjerenjem. Kao rezultat toga, odrasle žrtve traume iz djetinjstva mogu vjerovati da će povezivanje s drugima dovesti samo do boli, izdaje ili napuštanja, zbog čega radije biraju izolaciju. Trajni utjecaj ovih štetnih iskustava iz djetinjstva može se liječiti terapijom, koja pomaže žrtvama da procesuiraju ono što su prošle i izrastu u mentalno zdrave odrasle osobe.

Seks terapeutkinja ispričala kako je svoj brak izvukla iz krize: 'Smetalo mi je i kad bi me dotakao'

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije