Baš sam se razveselio gablecu u trattoriji jer sam veliki ljubitelj talijanske kuhinje, a u prostoru koji nije tipičan restoran, a opet ni mala oštarija, našao sam upravo ono što sam i očekivao. Zbunilo me ime, no brzo sam dobio objašnjenje. Kako je vlasnik s Paga, poveznica su mu bili sirevi. Talijani se diče parmezanom, a Hrvati paškim sirom, pa naziv “Fellini & Pag” pokazuje originalnost i maštovitost domaćina.
Malo je dislociran od centra, ali odgovorno tvrdim da je to najbolji talijanski restoran u Zagrebu, a nisam baš od onih koji se rasipaju hvalospjevima. Pazi se na svaki detalj, od uređenja koje je vrlo jednostavno i toplo do toga da je svako jelo osmislio sam vlasnik.
Za početak sam jeo fantastični skradinski rižoto. Već sam spomenuo da se dobar restoran prepoznaje po rižotu i ta se tvrdnja pokazala točnom jer mi je potom na stol stigao odležani biftek poslužen u toplom maslinovu ulju i acetu. To je trenutak koji ću pamtiti: okus, miris, aroma, bila je to rapsodija za nepce, nešto potpuno novo, drukčije, umjetnost na tanjuru. Morao sam probati i lungić na paški u umaku od sira s polpeticama od riže te se tako doveo u dilemu jer nisam znao ocijeniti što mi je bolje – jer je ovdje sve najbolje!
Dogovorio sam i ponovno druženje, kada mi je namjera kušati posebnu juhu od rajčica koja se kuha tri sata. Svakog mjeseca nude nove menije, a kada je sezona i pašku janjetinu, pa sam si u planer već napisao podsjetnik. Za kraj mi je poslužen kolač od kestena, a osjećaj je bio kao da jedete oblak, prozračan, lagan, mekan, kakav mi je nakon posjeta ovom restoranu bio i dan.
