Iscrpila vas je kriza? Život vam se svodi na puko preživljavanje? O istinskim vrijednostima više i nemate snage razmišljate? Trošite više nego što imate i više nego što želite? Pred ekranima i na mrežama provodite više vremena nego sa živim ljudima? Dođite u petak 30. studenoga u 19 sati na besplatno predavanje „Kako obuzdati potrošačku strast“, a u subotu 1. prosinca u isto vrijeme učestvujte u radionici „Kvalitetni odnosi u digitalno doba“ u dvorani Udruge Više od života, Bauerova 2, Zagreb.
Krenimo dakle od konzumerizma pričom o jednom od najpoznatijih blagdana u Americi, iako ga za razliku od Božića ili Uskrsa nećete naći označenog na kalendaru. Zove se Crni petak jer je to petak nakon američkog Dana zahvalnosti koji pada na četvrti četvrtak u mjesecu studenom. Crni petak je dobio ime jer toga najužurbanijeg trgovačkog dana u godini trgovci konačno dolaze \'u crno\', što znači ostvaruju dobitak.
Crni petak se smatra početkom razdoblja božićne kupnje, pa mnogi trgovci svoje trgovine otvaraju vrlo rano, neki čak u ponoć s četvrtka na petak, kako bi privukli što je moguće više kupaca, koji često ne razmišljaju o posljedicama svog ponašanja. Primjerice, na Crni petak u Wal-Martu u Valley Streamu u New Yorku, cijele se noći skupljala masa ljudi, a oko 3.30 ujutro - trgovina se trebala otvoriti u 5 sati – masa je postala toliko velika da je pozvana policija. Prije dolaska policije, oko 4.45 sati, blizu dvije tisuće kupaca Wal-Marta počelo je udarati po dvostrukim kliznim staklenim vratima trgovine.
Staklo se razbilo, a nestrpljive su sluge gospodarstva slobodnog tržišta, noseći nerabljene bankovne kartice u torbama i novčarkama, uletjele pregazivši na smrt jednog zaposlenika. Čak i kada je objavljeno kako zbog smrti zaposlenika svi moraju otići, mnogi su odbili tvrdeći kako su predugo čekali te kako ne namjeravaju otići sve dok ne kupe sve po što su došli, i to po sniženim cijenama. Samo ih je policija mogla istjerati.
Iako je riječ o neuobičajenom slučaju, on nam ipak otkriva nešto o ljudskoj naravi, otkriva našu nezasitnu želju za posjedovanjem stvari, za kupovinom stvari i vlasništvom nad njima. Nalazimo se u kulturi koja definira odnose i način djelovanja kroz prizmu konzumacije. Što to znači? Mi pripisujemo vrijednost nama samima i onima oko nas na temelju dobara koje kupujemo. Naš identitet stvara se odjećom koju nosimo, vozilom koje vozimo i glazbom koju slušamo na svom iPodu. Ukratko, to si što konzumiraš.
Ono što je nekad bila religija danas je šoping – daje značenje i stvara identitet. I kroz tu prizmu promatramo sve. Čak i vjeru, crkvu, evanđelje. Činjenica je da se današnje društvo određuje prema tome što netko kupuje, a ne prema tome što netko misli. Danas je realnost takva da su ljudi sretni kad imaju mogućnost kupovati, te da su nesretni kad nisu u mogućnosti kupovati. Ako se malo bolje pogleda, nemogućnost kupovanja kod mnogih danas uzrokuje stres, jer smatraju da nisu potpuni, da im nešto nedostaje.
Ljudi su oduvijek konzumirali da bi opstali, no problem današnjice je u tome što je konzumerizam prešao granice, nazovimo ih, normalnog. Kako ova osobna i društvena anomalija utječe na moj život? Moju svakodnevicu, privatni život, obitelj, slobodno vrijeme, duhovnost i druge aspekte života? Što je dobro a što loše? Ima li lijeka za „šopingoholičare? Ukoliko vas zanimaju odgovori na ova pitanja, pridružite nam se u petak navečer na besplatnom predavanju.
Više informacija na www.viseodzivota.info
