Na Stradunu bankomat, ispred njega red, deset turista strpljivo čeka. Amerikanci, Nijemci, Englezi... Riječ je o PBZ–ovu bankomatu, nije reklama, nego da lociramo točno mjesto. Svi čekaju i gledaju okolo, a nitko ispred nosa ne vidi papir sa strelicom i natpisom "bankomat" koja pokazuje iza kantuna. A onaj tko zaviri iza ugla, a ja sam to jedini učinio, vidjet će – drugi bankomat iste banke. Ispred kojeg, dakako, nema nikog.
Tako za turiste grad funkcionira. Tko gleda ili zna, taj u gradu pije kavu i amaro po cijenama od 8 kuna, a tko ne gleda, te ide kuda i svi, taj će za isto piće platiti dva puta po 20 kuna. Nije Dubrovnik skup, nego je pun ''zamki'' u koje turistu može upasti novac.
Najlakše je pitati.
– Gdje se pije dobra kava?
Reći će vam, recimo, u Buzz baru u ulici Prijeko, paralelnoj sa Stradunom. Kava s mlijekom – devet kuna. Skuplja je u metropoli. Na čašu vina kod Nikole, koji je odličan u šahu, u Winebar Malvasija. Idete li na kupanje u Uvalu Lapad, u kafiću Pulse za osam kuna kava odlična, novine koje poželite. Ja sam, recimo, čitao sportski tjednik Max.
U istom kvartu, u pizzeriji Scala, gdje jedu domaći, pizze su od 40 kuna. Ima i parkinga. Znači, u Dubrovniku turist može živjeti po sličnim cijenama kao i kod kuće. Samo treba – pitati.
A oni koji se zbog cijena ne brinu jesu stranci. Sreo sam par Amerikanaca. – Jesi li čuo za Chicago? – pita me Amerikanac u srednjim tridesetima. Da čuo... Pokazujem mu na tenisice koje imam na nogama, na kojima piše "Air Jordan", brend najboljeg košarkaša svih vremena, a koji je igrao za Chicago Bullse.
– Fenomenalno! E, mi smo došli u Dubrovnik na medeni mjesec. Vjenčali smo se prošli tjedan, a ovdje uživamo u vožnji kajacima, skačemo sa stijena, uživamo – pričaju Amerikanci i snimaju me svojim selfie-štapom.
>> Vole jesti u restoranu Ivo, u kojem je s Ivom ručao i saudijski princ
Apsolutno točno, treba samo malo otići po uličicama oko Straduna gdje su cijene sasvim normalne, kao i u ZG.