Moj četrnaestogodišnji sin je bio toliko nepristojan prema meni da sam mu upalio snažnu pljusku – započinje muškarac koji je postavio pitanje poznatoj terapeutkinji Deidre na portalu The Sun.
– Na licu su mu ostali otisci, a učiteljici je ispričao što se dogodilo. Naš je slučaj sada na promatranju socijalne službe. Bivši sam vojnik te mi je dijagnosticiran PTSP. Znam da je ono što sam napravio neoprostivo, a supruga se toliko naljutila da traži razvod. Što da radim – zapitao se očajni 35-godišnjak.
– Dobro je to što ste shvatili da ste pogriješili. Nastavite se ispričavati supruzi i sinu s kojim morate izgraditi što pozitivniji odnos. S vašim PTSP-om bolje ćete se nositi tako što ćete se javiti u ustanovu ''Talking2Minds'' (udruzi u kojoj veterani pomažu veteranima) – odgovara Deidre.
Kad sam isao u osnovnu skolu u sred Zagreba, pocetkom 80-ih bilo je sasvim normalno da vas zbog nediscipline ili cak neznanja gradiva (!) nastavnik povuce za uho ili za kosu iznad uha. Kad nismo znali gradivo, zvali su nas lijencinama, teladi, kokosima itd.. Nasi roditelji su to podrzavali, u velikoj vecini obitelji su se bezobrazna i neposlusna djeca redovito kaznjavala cuskama, a ne jednom su nas kao tinejdzere ocevi u pravednom gnjevu naganjali po stanu ili dvoristu sa kuhacom, remenom ili nekim slicnim pomagalom u ruci. Moju majku je moja baka 20ak godina ranije, kod neposluha znala oplesti koprivama po nogama... Zamislite, svi smo prezivjeli, nismo se bunili i odgovorno tvrdim da smo zbog toga i posteniji i discipliniraniji ljudi nego sto ce to nasa djeca, ciji roditelji zovu ministarstvo cim im nastavnik krivo pogleda njihovog umisljenog mezimca, ikada biti. Mi smo naucili respektirari autoritete, oni nece. Pa ajde sad, lupajte minuse koliko hocete, ali znate da sam u pravu.