Nerijetko kontaktiramo ili boravimo s ljudima nikada ne doznavši za njihove natprosječno zanimljive preokupacije, reference, dostignuća. Tako bi bilo i ovaj puta da nam znatiželju nije potaknula vrhunska biciklistička oprema.
Zreli mladići, intelektualci Ante (elektrotehnika), Renato (ekonomija) i Roman (knjigovodstvo) zapravo su zaljubljenici u rekreativni biciklizam, ali visokoga ranga gdje se ture mjere stotinama kilometara, a usponi tisućama metara nadmorske visine.
Tako smo doznali da je i Zaprešić u kojega iz, za biciklizam prenapučene metropole, dođu automobilom, pa onda odaberu turu manje prometnim cestama, izbjegavajući ponekad i meteorološke nepogode, poželjna ishodišna točka.
Pravo iznenađenje su međutim tek do sada ispedalirani ciljevi po svim poznatim planinskim prijevojima od Velebita do Alpa. Ili ture poput Bratislave od 330 kilometara u jednome danu. A ovako poslije posla, par desetaka kilometara je samo razgibavanje.
Prije desetak godina bilo je možda stotinjak naprednih rekreativaca, a u zadnje vrijeme broj ljudi koji žele dokučiti svoje psihičke i fizičke domete rapidno raste. „Strojevi“ koje jašu su uglavnom talijanski, a po cijeni od pet tisuća E pa dalje, sve ostalo je u biću vozača i njegovim granicama. Rekli bismo – ovdje kada se umoriš ne možeš loptu dodati nekome drugom kao u kolektivnim sportovima.
>>Druženje biciklista kao uvod ulasku Hrvatske u EU
