Ovogodišnji je prosinac pravo vrijeme da Ljubomir Kerekeš svede račune
pod crtu. I to ne samo zato što je kraj još jedne, za njega uspješne,
kalendarske godine, nego zato što baš ovoga prosinca slavi 25 godina
glumačkoga rada. Više nego dovoljno za "pretres" zagrebačkih i
varaždinskih, ali još više televizijskih i filmskih uloga, među kojima
su svakako trenutačno aktualna uloga Vlatka Poklepovića u "Bumerangu" i
uloga majora Alekse u Brešanovu filmu "Kako je počeo rat na mom otoku"
.
Ne navijam alarm za gledanje televizije
EKRAN: Koliko vam je Brešanov film bio
odskočna daska u karijeri?
KEREKEŠ: Do toga filma moja je popularnost bila vezana uz Varaždin i tu
županiju. Iz njega sam za širu hrvatsku pa i javnost bivše Jugoslavije
izašao iz anonimnosti. Taj mi je film pomogao utoliko što sam došao na
dispoziciju prepoznavanja. No da je ostalo samo na tome, mislim da bi
se i brzo zaboravilo. Međutim, s kasnijim sam se projektima uspio
zadržati na toj crti pozitivne prepoznatljivosti.
EKRAN: Što je dovelo i do angažmana u
seriji "Bumerang"?
KEREKEŠ: I do toga, ali nemojmo zaboraviti da sam sudjelovao i u
mnogim igranim projektima Hrvatske televizije. Od serijala "Naši
i vaši", preko "Zlatnog vrča" .... Bilo je svega i znam reći što je
bilo više posla, to je bilo više izazova jer je i glumačka lepeza bila
šira i rastezljivija. Iza mene su ostali najrazličitiji karakteri. U
"Bumerangu" sam, vjerujem, također uspio predočiti još jedan karakter,
zanimljiv i prepoznatljiv.
EKRAN: U "Bumerangu" ste s jedne
strane radili s mladom ekipom glumaca, a s druge sa Zlatanom Zuhrićem
Zuhrom, koji sebe naziva komičarom, a ne glumcem. Je li bilo među vama
dvojicom konkurencije?
KEREKEŠ: Ne! Do "Bumeranga" se on i ja nismo poznavali, ali kad smo se
sreli, među nama se stvorila dobra vibra. Obojica smo težili ka
kreativnosti. Znam reći da se dobro snalazim s ljudima koji su glumci.
Ako su samo glumci, a ne i ljudi nastaju problemi.
EKRAN: Niz godina igrali ste u
novogodišnjim HTV-ovim programima. Imate abonoman?
KEREKEŠ: Ne, nemam. Veselim se svakom poslu ma kakav on bio,
humorističan ili dramski. Osobno se ne bih svrstao ni na jednu stranu,
a prema ulogama koje sam dobivao čini mi se da me ni redatelji ne
svrstavaju ni na jednu stranu.
EKRAN: Prije desetak godina svi su
kukali kako na televiziji, poglavito HTV-u nema dovoljno humora. Stanje
se sada bitno promijenilo. Kako ste iz gledateljske perspektive
zadovoljni televizijskim humorom?
KEREKEŠ: Vjerujem vam na riječ. Naime, ne stignem puno toga gledati na
televiziji. Čak ni "Bumerang" ne gledam redovito. Kad imam vremena i
kad sam kod kuće, gledam domaće serije, ali ne navijam alarm ni za
jednu. Čak ni za one u kojima sam igram.
EKRAN: Za ovaj razgovor fotografirali
ste se u varaždinskom HNK. To znači da ste za kazalište u kojem ste se
profesinalno počeli baviti glumom još uvijek neraskidivo vezani?
KEREKEŠ: Svaki moj izlazak do grada, znate ono kad malo "skočite van"
jer imate malo slobodnog vremena, završi u varaždinskom kazalištu.
Zapravo, tu sam na kavi skoro svakodnevno i rijetko kad produžim do
Korza ili prošećem po gradu. Kad to činim znači da imam neki neodgodiv
posao: moram platiti ratu kredita u banci ili slično. A kad govorim o
poslu, nakon 11 godina što sam poslovno vezan za Zagreb, još uvijek sam
u varaždinskom kazalištu vanjski suradnik i na paušalu sam. Igram
predstave koje su na repertoaru.
Nisam za cirkus
EKRAN: Jeste li nakon 11 godina požalili što ste se poslovno preselili
u Zagreb?
KEREKEŠ: Ne, nisam. Samo ja znam koliko sam kilometara prešao zbog
toga...
EKRAN: Nećemo otkriti policiji,
ali koliko vam vremena treba od Varaždina do Zagreba autom?
KEREKEŠ: Odavno sam prestao stizati onih desetak nebitnih minuta. Ne
jurim više. Zapravo, ljuti me kad vidim one koji s tim stvarnim i
metaforičkim saobraćajem nemaju baš ništa, nego sjede sa strane i
pljuju po svemu. Mislim da bi, ako ništa drugo, trebali imati
kolegijalan respekt prema onome što je netko drugi napravio. Katkad mi
se čini da se mnogi već nakon trećine radnih okretaja pregriju, postaju
umorni od posla.
EKRAN: Vi se još niste umorili? Rekli
ste da vam polovicom prosinca pada 25 godina rada. Pročitala sam
da ste napravili preko 80 uloga u tih 25 godina. Hoćete li to slaviti
ili obilježiti?
KEREKEŠ: Pa ako ćemo precizno računati imao sam 86 premijera, stotinjak
uloga... Kad sam izbrojio dvadeset godina obilježio sam ih s
najvjernijom publikom na najobičnijoj repriznoj izvedbi. Ako treba
nešto slaviti slavit ću, iako osobno nisam ni za kakav cirkus jer
u kazalištu je svaki dan novi dan. Još uvijek sam na onoj istoj
valnoj duljini na kojoj sam bio kad sam počinjao, još uvijek sam ostao
veliki istraživač i glume i samoga sebe i kazališta. Među onima sam kod
kojih još prevladava radna energija i etuzijazam. Ako i jesam manje
pametan, moja ljubav prema ovom poslu nije se ni smanjila, a kamoli
nestala. I na upit što je to gluma a za razliku od mnogih
koji imaju na to pitanje spreman odgovor ili čak definiciju, ja dan
danas ne znam odgovor. To je još uvijek nešto što je u meni, pitanje
nekog mog unutarnjeg filma, nekog mog unutarnjeg svijeta. I premda u to
ulazim trezveno još uvijek, ne znam što je to gluma.
EKRAN: Uspješni ste već četvrt
stoljeća, a zamislite nemate završenu glumačku akademiju. Možda
je to vas nezahvalno pitati, ali nakon ove halabuke oko Severinine
monodrame, čini li akademija doista glumca glumcem?
KEREKEŠ: Doista me to nezahvalno pitati jer što god rekao uvijek ima
onih koji to mogu pogrešno protumačiti. Akademija svakoga na
papirološki način čini glumcem, a na čovjeku je osobno da to potvrdi
ili opovrgne. Meni je nakon 25 godina rada na sceni smiješno o tome
govoriti. Smatram da vrijeme akademije nipošto ne bi smjelo biti
vrijeme pro forme nego vrijeme istinskoga rada i bavljenja
glumom, tako da ako ti ceh već daje pravo da nakon nekog vremena
postaneš punopravni član bez papira, to doista i opravdaš. No, ako je
sve samo poigravanje s kazalištem i glumom onda ni akademija ne može
činiti glumca članom Hrvatskog društva dramskih umjetnika.
EKRAN: Nedostaju li vam vještine koje
se stječu na akademijama?
KEREKEŠ: Tijekom pet godina koliko traje studiranje na Akademiji
dramskih umjetnosti ja sam prodefilirao, krv prolivao u 14 premijera u
varaždinskom HNK. Imao sam priliku apsolvirati izravno na sceni i to s
eminentnim glumcima. Ja se ne osjećam hendikepirano. Ako nešto ne znam,
a siguran sam da toga ima, to nije vezano za znanja koja se stječu na
akademijama.
EKRAN: Nekad ste se opuštali pecajući.
Što ste u posljednje vrijeme upecali?
KEREKEŠ: U posljednje vrijeme upecao sam "Skupštinu", predstavu koju
sam napravio u suradnji s varaždinskim i virovitičkim kolegama. Tijekom
godine dana odigrali smo je čak 70 puta, uglavnom na gostovanjima po
cijeloj Hrvatskoj. To je četvrti projekt koji je nastao u mojoj
produkciji. Uz redovite predstave koje igram u matičnom HNK u Zagrebu,
zapravo imam sasvim dovoljno posla do početka sljedeće godine kada
počinje snimanje druge sezone "Bumeranga".
Popularni filmski, televizijski i kazališni glumac govori o svojim ulogama i poletu koji vidno ne jenjava
Ljubomir Kerekeš: Još ne znam što je to gluma!
import
08.12.2005.
u 10:37
u 10:37
