Danas znamo da je ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović “lak na obaraču”. Poput revolveraša puca po metama iz svog sektora – metak su “popili” i ljudi iz školstva i oni iz znanstvene zajednice – posebice sa Sveučilišta – a najviše voli opaliti rafalnu paljbu po moćnicima iz sporta. S njima je i započeo svoj “revolveraški” mandat obećavši da će isušiti nogometnu močvaru. “Krokodili” koje je planirao ostaviti na suhom da ih užarene sunčeve zrake polako ali sigurno dokrajče bili su tadašnji predsjednik HNS-a Vlatko Marković i “kralj” hrvatskog nogometa Zdravko Mamić.
No Jovanović nije uspio. Marković je u međuvremenu mirno otišao na onaj svijet, a Mamić je živ da življi ne može biti. Štoviše, gdje god stigne, ministru opali verbalnu šamarčinu. Sve se češće čini da je Jovanović u međuvremenu i odustao od “isušivanja močvare”. Je li to zato što je shvatio da su Mamić i društvo za njega ipak prevelike zvjerke ili zato što je iz svog revolvera od početka ispaljivao “ćorke”, manje je važno. Važno je samo da nije uspio, a još je važnije puca li Jovanović ovih dana ćorcima ili pravim mecima. Jer, pale su teške optužbe – ministar sporta svom se silom obrušio na predsjednika HOO-a Zlatka Matešu i tajnika Josipa Čopa, optuživši ih de facto za muljanje novcem iz državnog proračuna. Ako se optužbe pokažu točnima, bit će to velika pobjeda ministra Željka Jovanovića. I, još važnije, svaki idući put kada pištolj uperi u nekog, taj će automatski biti u gabuli jer će se znati da Jovanović puca pravim mecima.
