Najnoviji rebalans državnog proračuna, i saborska rasprava o njemu, do kraja je ogolio hrvatsku političku scenu. I HDZ i SDP, kao i njihovi sateliti, posve su politički nezrele stranke, koje vode nezreli, uskogrudni političari, vođeni isključivo uskim stranačkim interesima, bez ikakva dugoročnijeg promišljanja, bez vizije i volje da stranačke podrede državnim i nacionalnim interesima.
Rebalans je pokazao da u Hrvatskoj nema političke volje za toliko potrebnim promjenama, ekonomskim i političkim, za radikalnim reformama, za potrebnim odricanjima... Uz to imamo i antipoduzetničku klimu i histeriju baš u doba kad nam hitno trebaju nove investicije. Naklapanja SDP-a da bi oni učinili drugačije najobičnije su floskule, jer teško da bi se SDP u ovoj situaciji išta drugačije ponio, sve samo da se zadrži na vlasti. Ovako žele dograbiti vlast, pokazujući sebe svjetlom na kraju tunela.
U hrvatskoj političkoj zbilji, međutim, ne vidi se (još) to svjetlo. Svi su (valjda) svjesni da se Hrvatska nalazi u najvećoj krizi od svoga osamostaljenja. Za izlazak iz nje potreban je nacionalni konsenzus, prvenstveno dogovor između HDZ-a i SDP-a, ne velika koalicija. Međutim, oni se ni o čemu ne mogu dogovoriti. Najvažnije političke opcije bile su zajedno jedino u obrani zemlje te kod ulaska u NATO i EU. Glavni cilj vlasti jest ostati na vlasti, a oporbe tu istu vlast srušiti i dovesti sebe na politički tron.
To i jest smisao političke borbe. Ali i vlast i oporba trebali bi imati i neku odgovornost prema zemlji i narodu. U zrelim zapadnim demokracijama stranke, makar i ideološki suprotstavljene, pokušavaju zajednički dugoročno promišljati o budućnosti svoje zemlje. U nas ni nakon 20 godina demokracije nema te zrelosti.
Čak ni ova velika kriza nije natjerala stranke i njihove vođe da nađu kompromis i da se dogovore. Sve se samo svodi na pljuvanje jednih po drugima, vađenje utrobe, kopanja po prošlosti, papagajsko bilježenja tko je koliko napravio štetnijih poteza u vrijeme dok je bio na vlasti...
U tom pljuvanju pokušava se prodati spin kako je za sve kriv HDZ koji je, s jednim prekidom, na vlasti već 17 godina, a da je SDP u tome puno neviniji, jer je vladao samo četiri godine. Zanimljivo, ako je tako, zašto je Račan 2003. izgubio izbore?
Možda zato što se ipak pokazalo da njegova vlast nije ispunila očekivanja mnoštva onih koji su za njega glasovali 2000.? Trebalo bi nabrojati što je sve Račan na vlasti potpisao, pa da se vidi kako duljina mandata nema veze s opsegom štete za državu. Primjerice, sporazum Račan-Drnovšek o granici koji je sve do nedavno bio Hrvatskoj i te kakav uteg, a Račan ga potpisao gotovo u tajnosti, nakon što je protjerao sve domaće stručnjake. Ili možda njegova odluka da Haaškom sudu prizna jurisdikciju nad Bljeskom i Olujom, što dotad Haag nije imao, ne zbog nesuradnje države, nego zbog tadašnje pravne bitke koja je bila na hrvatskoj strani.
Zato smo godinama imali situaciju da nam državnu politiku kroje Carla del Ponte i Serge Brammertz. Treba li spominjati prodaju HT-a i Ine? Ili možda čistke u policiji, otpuštanje tisuće policajaca, u velikom broju onih koji su ratovali za svoju državu? Ili možda činjenicu da je za Račanova mandata drastično smanjena razina radničkih prava? Ili možda njegovo masovno kršenje kolektivnih ugovora što je dovelo do milijunskih tužbi?
Nevini nisu ni HDZ ni SDP. No neprestano kopanje po prošlosti nema smisla. Vrijeme je za okretanje budućnosti. HDZ se, međutim, okrenuo samo svojoj budućnosti, kako da opstane na vlasti i da pripremi teren za možebitni novi mandat. I SDP koji sve pokušava da osigura vlast na novim izborima. Što poslije toga, nitko ne zna. A kad se onda tome još dodaju “tvrdi” sindikati, mahom politički nezreli birači, mentalitet, komunističko naslijeđe... Quo vadis Croatia?
E moj Zvonimire,To ja trubim već godinama.Na Jutarnjem su me protjerali jer sam uporno tvrdio da su HDZ i SDP dvije sestrinske ultraljevičarske stranke.Na Večernjem mi još nisu zabranili no brišu svaki drugi post.Ja ću po svome pa dokle ide.I dalje tvrdim da s ovim strankama nema boljitka u Hrvatskoj.Sve dok se nerad nagrađuje, a rad kažnjava nema pomaka.