Nakon odbačaja kaznene prijave protiv SDP-ova gradonačelnika u Koprivnici Zvonimira Mršića očekivana je, a s obzirom na timing i javnost prijave, i razumljiva optužba šefa SDP-a Zorana Milanovića o političkoj zloporabi policijskog aparata. Ali, o opravdanosti kaznenopravnih pitanja nešto govori i petomjesečna obrada te obrazloženje odbačaja na devet stranica. S druge strane, jaka je i argumentacija Tomislava Karamarka, iako se doima kao eklatantan primjer pritiska na pravosuđe.
No, ako policija neće reagirati, tko će kad slučaj nije niti došao do suda. Uistinu je dvojbeno što je prijava odbačena na području Državnog odvjetništva gdje je šefica Irma Bagarić, čijoj je suprugu, esdepeovcu koji je ostao bez posla u Podravki, i njihovoj kćeri, poslodavac zapravo grad Koprivnica. To je osjetljivije što su ovom prethodili drugi odbačaji prijava protiv lokalnih dužnosnika.
Svojedobno je ozbiljno propitivan sukob interesa velikogoričke sutkinje Vesne Žužić zbog indirektne veze slučaja s njezinim suprugom, a njezina šefica u sudu stoga je odlukom ministra pravosuđa bila smijenjena. Analogija se nameće. To više što su mekši kaznenopravni kriteriji i mršavija argumentacija. Darka Marinca, Željka Đurđinu i Zvonimira Mršića policija je sumnjičila za sklapanje štetnog ugovora o prodaji Podravkina odmarališta u Pirovcu.
Pravno, počinitelj mora znati da je ugovor štetan, da ga neovlašteno sklapa svjestan štete, koja i nastupi. Podravki je Europska banka za obnovu i razvoj nametnula obvezu da se riješi svega što im nije osnovna djelatnost. Nakon neuspjela natječaja, Marinac je 2001. odmaralište prodao Koprivnici za milijun i pol kuna kad mu je knjigovodstvena vrijednost bila 6,8 milijuna kuna.
Glavni krimen po policiji je što potom nije raskinuo ugovor zbog neispunjenja bitnih uvjeta, da se objekt, koji su devastirali HV i izbjeglice, stavi u funkciju do 1. lipnja 2002. Grad je 2001. obavio nužnu sanaciju (za potpunu je trebalo milijun eura), objekt je i korišten, te su 2002. objavljene tri ponude o zakupu, ali uzalud. Ugovor je poštovan.
Đurđina je pak 2003. s Koprivnicom zaključio aneks ugovora kojim je brisana obveza stavljanja objekta u funkciju. Za Državno odvjetništvo to je izmjena “u jednom manjem segmentu”. Grad je na natječaju s cijenom od 25 milijuna kuna, koju je odredio Mršić sa suradnicama, objekt prodao zagrebačkoj tvrtki G.B. Gradnja za 25,2 milijuna kuna. Vještak je 2010. objekt procijenio na 36,7 milijuna kuna, a Hypo Alpe Adria nekretnine 2007. na 29,6 milijuna kuna, što “ne daje pravo na zaključak da se radi o kaznenom djelu, nego moguće lošem ili dobrom poslovnom potezu”, zaključuje tužiteljstvo dovodeći i procjenu u pitanje.
Sadašnja uprava Podravke u veljači je na upit tužitelja odgovorila da neće tražiti odštetu unatoč prodaji odmarališta ispod ekonomske cijene jer je odluka uprave iz 2001. donesena radi “dobrobiti za širu društvenu zajednicu”. Novcem od prodaje sagrađen je gradski bazen “koji mogu koristiti i radnici Podravke, čime je u osnovi ispunjena svrha ugovora”. Policija drži da su radnici Podravke ipak zakinuti, strahujući da bi analogijom i slučaj Polančec mogao biti prosuđivan kroz “društvenu korist” od dobre ili loše poslovne odluke.
...Što bi rekla Kumajela... Evo i tebi jedan komentar....(da ne ostaneš nevin)