Neočekivani Dinamov oglas potpore HDZ-u, osim političarske graje i
navijačkog čuđenja, stvorio je i mali presedan. Dosad su navijači
dolazili u Maksimir bodriti Dinamove igrače, a sada su igrači potpisali
da kane navijati za političare. I dosad su nogometaši, i drugi
sportaši, bili naklonjeni nekoj stranci, imali svoje favorite među
političarima. Ali do ovog Dinamova plakata "HDZ u srcu",
nikada tako javno i nikada tako otvoreno. S tim dodatnim presedanom u
politiku je voljom političkog marketinga ušlo nešto sasvim novo, a iz
nogometa došlo nešto što stranke i političari nisu dobivali nikada.
Nakon Dinamova plakata svi su se uzbunili pod transparentom: "Politika
van iz sporta!" Kao da je veza sporta i politike nešto novo, kao da već
odavno nisu kao prst i nokat. A kada se pojavi Dinamov plakat, svi se
počnemo snebivati! Čudimo se, unatoč tome što smo u Saboru već gledali
(više gledali nego slušali), Damira Škaru, Mirka Filipovića, Pericu
Bukića, Franju Arapovića...
I što svakodnevno gledamo i slušamo Gorana Ivaniševića, Ivana Balića,
Petra Metličića i Niku Kovača koji nam priopćavaju da su oni "za HDZ i
dr. Ivu Sanadera"! Potom se pojavi Dinamov plakat s "ljubavnom
izjavom", i svi se pitaju što je ovo? Čudi se i predsjednik
Republike, jer da se Dinamo tim plakatom miješa u politiku i utječe na
rezultat izbora, a da to nije fer jer ga se financira novcem svih
građana, a ne samo hadezeovaca!
Istina je, predsjednik ima pravo, samo je taj princip trebao i sam
poštovati. I njega uzdržavaju svi građani, a ne samo haenesovci i
esdepeovci! Ulazak Dinama u politiku vjerojatno se dogodio "spontano,
na moj znak". No, za čiji račun? Malo je čudno da Dinamo kao "purgerski
klub" podržava premijera koji je osvjedočeni hajdukovac!
I da se to dogodi mimo Dinamova počasnog predsjednika, koji je
esdepeovac! Je li to Dinamova politička podrška hadezeovcu i hajdukovcu
Ivi Sanaderu ili politička osveta zbog odustajanja od završetka
Maksimira i mogućeg seljenja stadiona na pustopoljinu u Laništu
SDP-ovcu i dinamovcu Milanu Bandiću? Dok Sanader sigurno gušta, a
Bandića u SDP-u zbog plakata "kljucaju", možda je pravo pitanje
što radi Zdravko Mamić? Dvojbeno je može li Sanader plakatnom podrškom
nešto bitno dobiti, a Bandić tim "vjerolomstvom" nešto bitno na
izborima izgubiti. Nejasno je pak što je Dinamu sve to trebalo.
Dajući podršku HDZ-u Dinamo je doveden gdje ga se, dok je bio Croatia,
nije usudio dovesti čak ni Zlatko Canjuga. Kakva bi to tek bila
politička gungula da je klub za života predsjednika Tuđmana plakatirao
svoju podršku HDZ-u. To se nije moglo dogodilo zbog predsjednikova
inatljiva tvrdoglavljenja oko Dinamova "komunističkog imena" ali
da jest, nastala bi revolucija. Canjuga se prvi odrekao Croatije, i
među prvima pokojnog predsjednika, a potom i otišao iz Dinama. Ali s
njegovim odlaskom i s odlaskom dr. Tuđmana, iz Dinama nije otišla i
politika (jer s njima nije ni ušla, bila je ona u Dinamu i davno prije
njih). Politike iz sporta, nogometa i Dinama sigurno neće nestati ni
poslije ovih izbora, ma tko pobijedio.
Sraslost sporta i politike, posebno nogometa i politike, nije od
jučer. Ako mlađi ne vjeruju, neka pogledaju najdojmljiviju snimku
nogometaškog očaja, snimljenu u Splitu, kada je umro Tito. U usporedbi
s tim svaka je današnja povezanost sporta i politike mačji kašalj. S
dolaskom demokracije vjerovali smo, kao i u štošta drugo, da će te
povezanosti nestati. Poslije nepotrebnog Dinamova navijanja za HDZ,
sigurno je da će ta simbioza, to "krivo srastanje" ostati.
BIJEDA POLITIKE
