Predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora Danijel Ivin vrlo se ozbiljno
– sumnjiče ga – bavio financijskim malverzacijama, a ugledni
povjesničar književnosti prof. dr. Slobodan Prosperov Novak nadogradio
je, čini se, na Hvaru kuću bez ikakvih dozvola. Te dvije vijesti više
su zaslužne za gubljenje bilo kakve iluzije o pravdi i poštenju u
Hrvatskoj nego sve moguće pretvorbene pljačke i obmane hrvatskih
političara i tajkuna.
Ne zato što su Ivinovi i Novakovi grijesi veći (političare i tajkune
nemoguće je nadmašiti), već prije svega zato što od borca za ljudska
prava ne očekujete da muti nekretninama (a čini se da su u pitanju i
ozbiljnije makinacije), kao što jednako tako ne očekujete od uglednog
intelektualca (kojemu je kultura uvijek na prvome mjestu) da brutalno
uništava kulturnu baštinu.
S političarima smo oprezni jer znamo da je politika nepredvidiva kurva,
a i veliki talijanski mislilac Niccolo Machiavelli već je davno
ustvrdio da političar, ako želi biti uspješan, mora zaboraviti etiku.
Nevladine udruge i intelektualci s integritetom (a takvima su se
predstavljali i Ivin i Prosperov Novak) davali su nadu da u nas i nije
sve tako crno. No opet smo brutalno prevareni.
Ali čak i ovakav skandal nije dovoljan da se “misleća” javnost jasno i
nedvosmisleno očituje o ovoj sramoti. Tako se Ivinovi prijatelji iz
HHO-a hvataju za neke pravničke kvake kako bi zaštitili svog
predsjednika, pa tek Ivo Banac jasno kaže ono što bi morali reći i svi
drugi: Ivin mora dati ostavku.
Još je mučnija (a onda i tužnija) sudbina Slobodana Prosperova Novaka,
koji je na staroj kamenoj kući nezakonito dogradio jedan kat, a onda na
to ruglo stavio “autohtonu” boju breskve. Da bi skrio sramotni
postupak, slika se pred susjedovom kamenom kućom kad mu novinari dođu u
posjet. A upravo ga je taj susjed prijavio mjerodavnim institucijama,
jer je bez njihova pristanka počeo graditi. Kad ga upitaju zašto je
zidao nezakonito, Prosperov nema odgovora, ali zato napada svoje
susjede koji su, kaže, “jadni i anonimni”.
Visoka načela postaju samo paravan da bi se, kako je to dobro rekao
notorni Ljubo Ćesić Rojs, nešto jamilo sa strane. Netko će, kao Danijel
Ivin, prodati stan prijatelju koji je u to vrijeme bio vrlo visoko na
političkoj ljestvici (predstojnik Ureda predsjednika Mesića), a drugi
će, kao Prosperov Novak, napraviti arhitektonsku rugobu u maniri
novopečenih tajkuna koji misle da imaju pravo raditi što hoće.
Čak i oni koji nisu idealisti moraju se zapitati u kakvoj zemlji živimo
kad predsjednik najuglednije udruge za ljudska prava ispada osobom vrlo
sumnjiva poštenja, a poznati kulturni radnik uništava tradicionalnu
arhitekturu u zavičaju svojih predaka.
U POVODU
