Ovaj podlistak pišem s velikom nelagodom i grižnjom savjesti, a snagu da ga napišem pronašao sam u legendarnom Aristotelovu kritičarskom alibiju: Drag mi je Platon, ali mi je draža istina. Doba ekonomske recesije i sve očitije masovne depresije u središte zanimanja javnosti dovodi ljude koji navodno znaju i nude spasonosna rješenja, ali ih nitko ne razumije, ne sluša ili njihova čudotvorna rješenja za “izlaz iz krize” ne želi pretočiti u političke odluke i djela.
Pisao sam i prije u ovom listu o jednom takvom lažnom proroku (koji je javnosti na sam Dan budala samouvjereno i bahato poručio: Znam četiri poluge i četiri stupa spasa: Ja sam put, istina i život), ali to sam činio iz zadovoljstva. Međutim, javno dokazivanje tužne istine kako je moja mlada kolegica dr. Sandra Švaljek, ravnateljica Ekonomskog instituta, članica Savjeta HNB-a i savjetnica predsjednice VRH-a Jadranke Kosor, također lažna proročica, ne pada mi nimalo lako. Obziri su višestruki. Prije svega kolegijalni. Nije lako javno proglasiti lažnom proročicom pravu damu, ali i jednu od najboljih znanstvenica svoje generacije. Vremena su, međutim, tako teška i turobna (prijeti nam ekonomski ponor i slom!) da se i među znanstvenicima mora prakticirati nulta snošljivost. Pođimo redom.
U ponedjeljak, 12. travnja, tiskani su, elektronički i virtualni mediji prenijeli ovu Sandrinu izjavu: “Ni ovaj put, kao ni do sada, nije problem u Vladinu neznanju – jer ekonomsku potkovanost mogli su dobiti i od članova Savjeta.
Problem je u nedostatku političke volje i hrabrosti da se obavi jedan, sigurno neugodan posao.” Da se razumijemo. Ne smatram ja da premijerki i njezinim ministrima ne bi dobro došla elementarna “ekonomska potkovanost” (ma kako to zoologijski zvučalo), pa i druga znanja i vještine dobre vladavine. Međutim, krhko je, oskudno, pa i sasvim olinjalo ekonomsko znanje s kojim raspolažu članovi Gospodarskog savjeta VRH-a. Štoviše, danas veliku skeptičnost u odnosu na “ekonomsku potkovanost”, tj. sposobnost ekonomskih znanosti da pripomognu prevladavanju globalne recesije, javno izražavaju čak i nobelovci kao što su Joseph Stigletz i George A. Akerlof, pa bi malo skromnosti dobro došlo i našoj lokalnoj proročici.
Kad smo dr. Mate Babić i ja 2006. i 2007. godine u opsežnoj studiji upućenoj u saborsku proceduru upozoravali kako zemlja bezglavo srlja u bezizlazno “dužničko ropstvo”, nitko nam nije pružio javnu potporu. Ni jedan jedini saborski zastupnik, pa čak ni jedan ekonomist. Ako, dakle, dr. Švaljek misli da ona i njezine kolege savjetnici mogu javno obraniti stav kako mogu “potkovati” Vladu i “zauzdati” recesiju i depresiju, ja joj ovim putem bacam rukavicu: Štovana kolegice, izaberite koga kod želite, pa iziđite na javni teorijski megdan nama starinama, dr. Mati Babiću i meni.
Ako želite teorijski višeboj s većim brojem sudionika, i za to smo spremni. Vrijeme i mjesto odredite sami. Do tada, molim Vas, ne zavaravajte i ne zavodite javnost površnim izjavama kako Vlada nema “hrabrosti” i “političke volje”, dok njezini savjetnici navodno za trku imaju zdrave i brze konje, dobro potkovane. U posljednje dvije godine industrijska je proizvodnja u Depresivnoj Našoj pala 10%, BDP 7%, izvoz 20%. Nezaposlenost je u isto doba porasla 22%, tekuća je nelikvidnost premašila 4 milijarde eura, a vanjski je dug dosegnuo 45 milijardi eura.
Da bi se u zemlji spriječio ekonomski slom, ali i politički i sindikalni kaos, potrebne su mnoge “potkove” koje ekonomisti nemaju. Čak ni u drugim teško ekonomski bolesnim zemljama koje su pametnije i veće od RH, a za koje najslavniji ekonomist današnjice (ne i najbolji) Nouriel Roubini upotrebljava kraticu PIIGS (Portugal, Italija, Irska, Grčka i Španjolska) koja se na engleskom čita kao „svinje“. Hrvatskoj političkoj eliti ne manjka samo ekonomska potkovanost već i mnoge druge vrline, znanja i sposobnosti, ali, prije svega, svijest o državništvu i društvenoj odgovornosti. Tu svijest, nažalost, nemate ni Vi, kolegice Švaljek kad javno tvrdite da znate ono što nitko ovog časa zapravo ne zna: kako brzo i uspješno izići iz recesije i depresije.
Oprostite, ovaj deseterac ne ide uz Letičinu kolumnu, već uz Jurkovićevu \"Kako je Bebić u Japanu rasplakao žabu\"