Vijest o padu BDP-a u drugom kvartalu naišla je na uobičajene dnevno-političke reakcije, za vlast je 0,7 posto minusa bolje od očekivanja, za oporbu potvrda da vladajući ne znaju što čine, a živa je istina da ga politička elita neće osjetiti u svojim životima. Posljedice za građane dramatične su jer će proizvesti gubitak 20 tisuća radnih mjesta, narušit će se prihodi u proračunu te socijalnim i mirovinskim fondovima, a time i standard i kvaliteta javnih usluga.
Bi li današnji pad BDP-a bio niži da je Milanović nakon preuzimanja vlasti srezao proračun za 10 milijardi kuna, kako su mu to mnogi savjetovali?
Domaći ekonomisti nisu se bavili tom računicom, a na prvu će reći da bi u kraćem roku pad bio i veći jer potrošnja države ima učinka na BDP, čak i kada se novac baca u vjetar. No, rezanjem rashoda stvorile bi se pretpostavke da u srednjem roku oporavak bude čvršći i sigurniji, i taj je propust minus ove Vlade. Povećavali su poreze umjesto da smanjuju potrošnju. Ostalima ide na dušu to što je Hrvatska u 15 godina skupila 44 milijarde eura inozemnog duga, a rasipanja je bilo i na strani države i u privatnom sektoru pa zemlja sada za dugi niz godina nema nijedne čvrste okosnice rasta. A ne može ga biti po Duhu Svetom.
Političari su čuvali socijalni mir, središnja banka tečaj, stranke svoje birače i sad smo u situaciji da zbog rasta javnog duga i deficita Vlada više ni proračun ne može sastaviti dok ne dobije upute iz Europske komisije i naputke što joj je činiti!
