Obiteljima poginulih vatrogasaca život se zaustavio u trenutku u kojem
je njihove sinove, očeve i braću proždirala vatra u kornatskom
kamenjaru, kad se jedna rutinska akcija pretvorila u nacionalnu
katastrofu. Svima nama koji smo ostali zgromljeni surovom pogibijom
tolikih ljudi uskoro je život krenuo dalje. Svatko se polako vratio u
svoju kolotečinu, prateći, s više ili manje interesa, činjenice koje
otkriva – ili dozirano plasira – istraga.
U kolotečinu se vratila i politika. Vlada zasjeda, Sabor se za svoje
zadnje zasjedanje priprema, stranke agitiraju uoči izbora, ministri
obavljaju uobičajene dnevne zadatke... Svi su nastavili dalje, samo su
ti ranjeni ljudi, zavijeni u crninu, ostali sami u očajničkoj potrazi
za istinom koju su i prekjučer pokušavali iščeprkati na sprženom
kamenjaru. Ono što su dobili od Vijeća za nacionalnu sigurnost nije ih
zadovoljilo. U službenoj verziji bode ih previše pitanja i detalja koji
se ne uklapaju u cjelinu. Sve im smrdi na zataškavanje istine jer, da
se istina pusti na vidjelo, smatraju, pokazalo bi se da državni sustav
nije bez odgovornosti za tragediju.
Taj njihov osjećaj napuštenosti i gladi za činjenicama, koje bi im
otkrile kako je bilo moguće da toliki ljudi izgore u nekoliko sekundi,
povećava zapanjujuće pomanjkanje sućuti ondje gdje bi zauvijek trebali
naići na suosjećanje. Kad je u kameru izrekao da neće govoriti o
kornatskoj tragediji jer ne želi da sporedne stvari zasjene prevažnu
vojnu vježbu, ministar obrane Berislav Rončević pokazao je nevjerojatnu
količinu bešćutnosti prema ljudima što nakon tragedije koja je
devastirala ne samo njihove obitelji nego i nekoliko malih dalmatinskih
mjesta, pokušavaju preživjeti i ostati u jednom komadu.
Lako je razumjeti da se politički vrh želi udaljiti od nesreće i da
želi zatvoriti priču koja može biti važna biračima kad u studenome budu
odlučivali kome će dati vlast. No, oni na to nemaju pravo ma koliku
cijenu za to platili na izborima. Berislavu Rončeviću privatno se
kornatska nesreća može činiti kao sporedna stvar, iako je to malo
vjerojatno.
No, dok je na dužnosti ministra obrane, nema pravo na iskaz takve
bezosjećajnosti, pa makar bila riječ samo o nepromišljenosti. Pogotovo
dok postoji sumnja da bi tragedija mogla biti povezana s, formacijski
gledano, njegovim helikopterom koji je prevezao vatrogasce na Kornat.
HDZ, kao stranka koja je s puno entuzijazma ušla u ovaj mandat, može
proklinjati lošu sreću koja im je u četiri godine nanizala tolike
nesreće i iskušenja: od slučajeva Glavaš i haaške optužnice protiv
generala, preko izbora Zorana Milanovića za šefa SDP-a,
privatizacijskih afera poput Liburnia rivijera hoteli i KIM-a,
korupcijskih slučajeva poput Brodosplita pa do pada helikoptera u
Vukovaru i u hrvatskoj povijesti nezapamćene vatrogasne tragedije. Može
proklinjati sudbinu koja je kornatsku tragediju smjestila tako blizu
izbora s obzirom na to da svaka vlast na izborima plaća cijenu za ono
za što je objektivno kriva, ali i za ono što nije izravno prouzročila.
Ako se kornatska tragedija odrazi na Sanaderov izborni rezultat, bit će
to zbog sumnje tugujućih obitelji da se vlast predvođena HDZ-om nije
dovoljno uvjerljivo zauzela za utvrđivanje istine. Da je Sanader toga
svjestan, svjedoči i jučerašnja izjava da neće biti zadovoljan dok se
ne rekonstruira svaka minuta tragedije.
U složenoj predizbornoj situaciji u kojoj se HDZ nalazi zadnje što
Sanaderu treba su ispadi poput Rončevićeve arogancije, koja je svima u
Hrvatskoj koji sumnjaju u istinitost službene verzije – a nije ih malo
– poslužila kao dokaz da je za politički Olimp ta priča završena.
LIJEPA NAŠA POLITIKA
Rončevićeva sporedna stvar
