Pozivam stranku na punu mobilizaciju! Razgovarajte s prijateljima i susjedima, recite im da izborne nedjelje ne ostanu kod kuće zato što ih boli glava, jer ako zbog glavobolje ne izađu na izbore i ne daju svoj glas HDZ-u, glava bi ih mogla boljeti sljedeće četiri godine”, zapovjedio je gromko Ivo Sanader svojoj stranačkoj vojsci na subotnjem saboru u Ciboni.
Teško je reći hoće li mobilizacija članstva biti dovoljna za prevladavanje trendova koji pet mjeseci prije izbora naznačuju silazak HDZ-a s vlasti kao utemeljenu opciju. Ali, sigurno je da bi poraz bez prethodne mobilizacije bio kao isticanje bijele zastave bez borbe, a poraz bez ispaljenog metka nikad nije bila Sanaderova igra.
No, HDZ-ova politička prezentacija danas nije ista kao prije četiri godine. Premda je proeuropska transformacija stranke počela prije izbora 2003. godine, birači koji su tada pogurali Sanadera do Banskih dvora nadali su se drugačijoj politici. HDZ-ovi tradicionalni birači sigurno nisu očekivali da će Sanader surađivati s haaškim sudom bez podrške, da će njegova vlada sudjelovati u lovu na generala Gotovinu, da će Tuđmanova stranka koalirati sa Srbima u Saboru...
Pitanje je može li današnja Sanaderova retorika, okrenuta EU i gospodarskim temama, proizvesti isti učinak na desne birače, koji se pale na državotvorne teme, kao prije četiri godine. Ovosezonski HDZ-ov izborni hit poručuje: ”Naša stranka ima snagu valova, prepreke je sve ona svladala jer HDZ zna...” Još samo da u to uvjere svoje birače. A to je najteži dio posla.
