Premijerka je, suprotno očekivanjima, proglasila da će izbori biti prije potpisivanja pristupnice za EU. Pobijedi li njezina stranka na izborima, Jadranka Kosor će trijumfalno otići u Bruxelles. Ne pobjedi li, premijerka će svejedno ući u povijest. J. Kosor nada se pobjedi. Na tradicionalne se HDZ-ove birače računa prirodno, a pouzdaje se da će stranci i dosad neskloni, kao i novi glasači, pozitivno vrednovati kraj pregovora, nastavljanje uhićivanja krupnih korupcionaša i punjenje blagajne turističkim eurima. Može li to HDZ-u biti dovoljno za pobjedu?
Dio se HDZ-ove vrhuške uzbunio nakon što je Hebrang u knjizi žalosti u povodu smrti Đure Brodarca napisao da njegovo uhićenje i umiranje u zatvoru “pokazuju da ova zemlja ide u pogrešnom smjeru”. Na Hebrangovo napuštanje dodijeljene mu uloge dežurnoga stranačkoga desničara i vraćanje na poziciju autentičnog prahadezeovca zabrinutoga za sudbinu domovine, odmah se žustro oglasio stranački advocatus diaboli Vladimir Šeks zaprijetivši mu da bi mogao proći kao Sanader, tj. biti izbačen iz stranke. Dok je Sanader bio HDZ, Šeks je, kao i drugi, strašljivo šutio u stranačkoj rupi, a kada je veliki mačak zdimio, Šeks je hrabro izmilio i strašnome Gargamelu odvažno pokazao “bosanski grb”.
Danas se, poslije Sanaderove strahovlade, Šeks opet osjeća politički moćan. Za Sanadera, bio je tihi i poslušni Vlado, kojega je, kako se žalio, veliki Šef ponižavao i “slao ga po šibice”. Poslije takva ponižavajućeg priznanja valjda bi svatko bio moralno i politički mrtav – ali ne i Šeks. Sada je digao galamu i na Hebranga jer je napokon rekao istinu – da je odnos prema Brodarcu pokazao da Hrvatska ide u krivom smjeru. Jer danas su ostali samo “zločini nad srpskim civilima”. No jesu li u napadnutome, ratnom Sisku baš svi, osim nesretne Vere Solar, bili civili?
U Sisku je bilo ratno stanje. Bilo je sudbinsko pitanje tko će koga. Rat nije dokono gljivarenje i idilično branje poljskoga cvijeća, nego, nažalost, nemilosrdna i krvava borba na život i smrt. Bez hrabrih pojedinaca, poput Glavaša, kojega je Sanader nakon što ga je Glavaš doveo na vlast, uz Šeksovu asistenciju, spremio u Zenicu, Osijek bi postao Osek, a bez Brodarca, Sisak – Cucak. Da je pao Sisak, četnici bi valjda isti dan slavili i “oslobođenje Zagreba”. Čovjek zaslužan za sprečavanje toga četničkoga derneka osumnjičen umire u zatvoru! A Šeks Hebrangu koji je upozorio na taj apsurd prijeti da bi mogao letjeti iz stranke! Dok je bio Sanader, Šeks je mučao u rupi, no sada je opet “u službi”. Ustreba li ga premijerka – on je tu. Premijerki bi bilo bolje da ne treba šeksologiju, koja nije samo problem karakterologije nego i stranačke političke i moralne higijene.
Luka Bebić se spram njega, glede Sanadera i Hebranga, pokazao kao etička veličina. Po Sanaderu nije pljuvao, Hebrangovu je žalopojku imenovao “pravom na vlastito mišljenje”, a za presude Gotovini i Markaču nije se odrekao sebe, ratnoga vremena i Tuđmana. Uz reviziju ratne prošlosti i uza zapušteno gospodarstvo, ministar Popijač svojim “ekonomskim mjerama” valjda ne bi reformirao ni seljačku radnu zadrugu, a kamoli hrvatsku ekonomiju, HDZ, unatoč borbi protiv korupcije, suđenju Sanaderu i završetku pregovora s EU, teško da može dobiti izbore. Ali još je dugo do izbora...
Dobar članak. Tu se nema što puno komentirati jer je sve rečeno kako jest. I da bi Osijek bio - OCEK a Sisak - CUCAK da nije bilo ljudi poput generala Glavaša i Brodarca. Na žalost mnogi su posve zaboravilii a među prvima \"slavni\" HDZ koji je već nakon Tuđmanove smrti trebao promijeniti naziv da ne sramoti HDZ iz 1990. O Šeksu-Sovi... ima li uopće smisla išta više reći? Otići će na smetlište povijesti jer očito čovjek se ne snalazi ni u vremenu ni u prostoru.