Beogradske optužnice koje su od 1992. godine do danas skupljale prašinu po ladicama odavno ukinutih vojnih sudova u Srbiji došle su “k’o kec na desetku”. Neki je nadobudni velikosrbin još ‘92. napisao da su Vladimir Šeks, Ivan Vekić, Branimir Glavaš i Tomislav Merčep ratni zločinci, i evo nam, dvadeset godina kasnije, glavne dnevnopolitičke teme. Nema više razloga raspravljati o krizi, neimaštini i crnim fondovima ni preispitivati sadržaj pristupnog ugovora s EU... Opet ratujemo! Bijesni smo. Premijerka Jadranka Kosor sad je potpuno izgubila strpljenje. Dosta je toga! – poručuje. Kaže da se to više ne može trpjeti i naređuje ministru pravosuđa i Državnom odvjetništvu da napišu zakon kojim će poništiti sve srpske propise i anulirati konstrukcije o ratnim zločinima. Neka je naredila! I treba tako! No, problem je što sve to zvuči vrlo poznato. Nije li, nakon što je branitelj Tihomir Purda po srpskoj tjeralici zbog ratnog zločina iznenada završio u pritvoru u BiH, premijerka Kosor govorila iste ili vrlo slične stvari? Tada je obećala donošenje svih potrebnih zakona, tvrdila da više neće dopustiti omalovažavanje hrvatskih branitelja, podijelila na tu temu niz zadataka svome ministru pravosuđa Draženu Bošnjakoviću... Mislili smo da je to riješeno, ali ipak nije. Eto, odjednom je osvanula nova optužnica. Došla je još u kolovozu, ali se mjesec dana o njoj šutjelo, nitko nije ni pisnuo da postoji i sad se odjednom dignula graja.
Naravno, nije ni ugodno ni bezazleno kada se potpredsjednika Hrvatskog sabora optužuje da je ratni zločinac. Suludo zvuči konstrukcija da bi Šeks bio povezan s ubojstvom 13 civila, za što ga se navodno optužuje. Uostalom, može li itko uopće zamisliti scenarij da se protiv Šeksa u tom smislu stvarno povede kakav ozbiljan postupak? Na kraju, zar bi se doista netko u Srbiji usudio staviti Šeksu lisičine na ruke kada bi prešao njihovu granicu?! Naravno da ne bi! Jer bi to bio prvorazredan međunarodni skandal i svinjarija!
Optužnica protiv Šeksa, Vekića, Glavaša i Merčepa, ovako kako je sročena još 1992. godine u vojnom tužilaštvu u Beogradu, u vrijeme kada se ondje pod vlašću Slobodana Miloševića vodio agresivni rat prema Hrvatskoj, jednako je promašena i (bez)vrijedna kao što je i nedavno odbačena optužnica protiv ratne ravnateljice vukovarske bolnice dr. Vesne Bosanac.
Ono što je za Šeksa u toj optužnici najneugodnije jest to što je stavljen u društvo i istu ravan s Branimirom Glavašem i Tomislavom Merčepom. Glavaš je dugogodišnji gubernator Slavonije koji je stvarni ratni zločinac te zbog ubojstava i iživljavanja nad osječkim civilima trenutačno odslužuje zatvorsku kaznu. Uz Merčepovo ime također se na prvom mjestu vežu ratni zločini, od toga da su pripadnici njegove postrojbe likvidirali obitelj Zec u Zagrebu preko zločina u Pakračkoj Poljani i Marinu Selu pa do haaških istraga o likvidacijama vukovarskih Srba. Kada se ove činjenice uzmu u obzir, jasno je da je potpredsjedniku Sabora najprije zbog optužnice pao mrak na oči, a onda vjerojatno tlak skočio do plafona. Ali opet, taj dvojac, Merčep i Glavaš, bio je njegovo društvo u samom početku devedesetih, dok se bliskost s Glavašem zadržala sve do prije nekoliko godina.
No, iako je zapravo sve jasno i premda je, kao i u slučaju doktorice Bosanac, samo pitanje dana kada će se ta optužnica potpuno poništiti i staviti izvan svake upotrebe, ona je ipak dobro došla u dnevnopolitičke svrhe.
Ni Šeks niti Kosor nisu mogli odoljeti da je ne iskoriste za podizanje napetosti i otvaranje tema na koje su svi u Hrvatskoj vrlo osjetljivi i na kojima se skupljaju sigurni politički bodovi.
Kampanja je i, kao što je to svugdje u svijetu, politika maksimalno zaoštrava retoriku i koristi se svakom prilikom za pridobivanje birača. Sve u redu. Ali, nije li već vrijeme da se hrvatske kampanje počnu voditi na nekim drugim temama?
Treba pitati Josipovica sta je to on potpisivao kod Tadica.