- Sad će "Holding" napokon doći do publike, a to mi je najvažnije - kaže Tomislav Radić, redatelj četverodijelne humoristične serije čije je pojavljivanje u verziji kinofilma ostalo u sjeni obračuna većine medija s njegovim uređivanjem Dramskoga programa HTV-a u posljednje tri godine HDZ-ove vladavine, zapamćenoga po projektima tipa "Olujne tišine" i "Naša kućica, naša slobodica". Film "Holding" tek je onako usput ocijenjen relativno pristojnim.
- Doista me pogodilo to kako je film dočekan. Nisam očekivao da će se trogodišnja kampanja koja se vodila protiv Dramskoga programa i mene kao urednika protegnuti i na moj film - kaže Radić.
- Cijeli taj slučaj s "Holdingom" pokazuje koliko je naša sredina postala netolerantna. Ako se može dogoditi da dobar film bude onemogućen u kontaktu s publikom samo zato što je jedan od njegovih autora politički nepodoban, onda je to strašno za tu sredinu. Jer, taj film nije samo moj. U tom je filmu primjerice, da uzmem samo jedan primjer, Igor Mešin napravio vrhunsku ulogu. A da ne govorim o izvrsnim kreacijama Mirte ZečeviĆ, Dubravke Ostojić, Suzane Nikolić, Ljubomira Kerekeša, Ive Gregurevića pa i debitanata Renate Sabljak i Darija Markovića. Svi su oni - ni krivi, ni dužni - postali žrtve orkestrirane mržnje koja je zasula film. Šteta. Tješi me samo to što je filmska vrpca ipak koliko-toliko trajna. Tko zna, možda će za deset, za dvadeset godina, netko pogledati film i začuditi se kakvih je sjajnih glumaca bilo početkom stoljeća u Hrvatskoj.
Bio sam naivan
Koliko za to sami snosite odgovornost?
- Kad vas napadnu razbojnici u šumi, ne napadnu vas zato što ste im nešto napravili. Dobro, sigurno da sam si sam kriv - tko me tjerao da idem u šumu u kojoj ima razbojnika. Bio sam dovoljno naivan pa sam, prihvaćajući ponudu da budem urednik Dramskoga programa, mislio da ću nešto napraviti. Nešto sam i napravio: pokrenuo mnoštvo projekata, omogućio golemu broju mladih ljudi da rade... Više od dvije stotine mladih (glumaca, scenarista, redatelja, scenografa itd.) debitiralo je u te tri godine u Dramskom programu. Jasno da je bilo i uspjeha i neuspjeha. Ono što je važno: nikad nikoga nisam onemogućavao, a sve što je učinjeno, ja sam i potpisao. Vlastitim imenom! "Našu kućicu, našu slobodicu" ja sam potpisao.
Znači da priznajete kritike na njezin račun?
- Želio sam zakotrljati seriju suvremene teme, koja će zadovoljavati najšire televizijsko gledateljstvo i koja neće nikoga vrijeđati. Počeo sam "Obiteljskom stvari" koja je gotovo prešućena unatoč dobroj gledanosti, nastavio "Našom kućicom", koja je tad bila najgledanija serija. To nam nitko nije želio priznati. Odmah je dočekana na nož uz trač kako je scenarij pisala moja žena. Valjda ne bi bila najgledanija da nije bila dobra. U trećem pokušaju napokon mi je uspjelo "Našima i vašima". Međutim, ni od tog projekta ne bi bilo ništa da se nisam sjetio glasovanja publike. Rezultat je bio više nego impresivan - u glasovanju je sudjelovalo više od pola milijuna gledatelja! Ako je pola milijuna ljudi telefonski dalo svoj glas, to znači da ih je bar još tri puta toliko sjedilo pred televizorom. To mi je najljepša nagrada za sve što sam tri godine radio kao urednik. A nije mi bilo lako: ako sam napravio nešto loše, razapinjali su me zato što je loše, a ako je nešto bilo dobro, onda se prešućivalo da je to djelo Dramskoga programa. A napravili smo izvrsne stvari. Uzmite samo filmove Ognjena Sviličića "Puna kuća" i "Da mi je biti morski pas", seriju Snježane Tribuson "Tri muškarca Melite Žganjer" ili Matanićevu "Blagajnicu". Gotovo sve što ste vidjeli poslije mog odlaska projekti su koje sam ja pokrenuo. Ništa se u Dramskom programu ne može napraviti za mjesec dana.
Želim vjerovati da odbijeni projekti nisu dobri
Jesu li "Olujne tišine" nastale nečijom političkom voljom i izvan uobičajenih budžeta i planova Dramskoga programa?
- Ne. "Olujne tišine" počele su se snimati mjesec dana nakon što sam postao urednik, ali bez oklijevanja potpisao sam početak snimanja. I danas mislim da bi HTV trebao raditi takve serije - televizijske prikaze određenih događaja iz državne povijesti. Uostalom, nema državne televizije koja ne proizvodi takve serije - sjetite se samo niza BBC-jevih serija koje smo gledali i tako nehotice učili britansku povijest. Serija o Vidriću, Radiću i ostalima koji su spalili mađarsku zastavu na Jelačićevu trgu više je nego zanimljiva tema. I danas bih bio spreman režirati takvo što.
Po drvenom se scenariju takva zanimljivost nije ni naslućivala.
- Taj je projekt trebala ostvariti najbolja ekipa. U podjeli su bili najbolji hrvatski glumci, scenograf je bio ugledni Željko Senečić, direktor fotografije Enes Midžić, redatelj Danijel Marušić, autor glasovitoga "Našega malog mista", koji je tom serijom trebao proslaviti četrdeset godina rada na Hrvatskoj televiziji. Nisam kritičar i neću ulaziti u ocjenu kvalitete te serije, međutim "Olujne tišine" dočekane su s nevjerojatnom mržnjom. Ništa, doslovno ništa u toj nesretnoj seriji nije im valjalo. Bilo je takvo vrijeme - trebalo je rušiti HDZ. Dramski je program bio idealan za pljuvanje i ja sam u svemu tome prošao kao što sam prošao.
I danas ste kao redatelj u stalnom radnom odnosu u Dramskom programu. Jeste li osjećali zadršku - da ne kažem revanšizam - ljudi na HTV-u da vam daju nove poslove i što biste sljedeće voljeli raditi?
- Sve dosad bio sam zauzet radom na "Holdingu", pa vam ne znam odgovoriti. Želim vjerovati da su mi neki prijedlozi odbijeni zato što nisu bili dobri. Baš jučer razgovarao sam o jednom budućem projektu, ali kako je riječ o koprodukciji, pitanje je što će od toga biti. Bilo bi krasno kad bi na HRT-u bilo novca za "Gigu Barićevu" - to nudim već... ne znam koliko godina. A što se tiče kinematografije... Ponudio sam scenarij na posljednjem natječaju. Zasad nema odgovora.
Arsen Oremović
