Put do vrha često je spor i trnovit, ali ni ostanak na samom vrhu nije jednostavan ni lagan i zahtijeva puno truda i rada. Dobar primjer u tom kontekstu je i Dnevnik Nove TV koji je tijekom svog uspona do samog vrha imao ozbiljnu i jaku konkurenciju u središnjem Dnevniku HRT-a, ali su predanim radom informativci Nove TV došli do vodeće pozicije i preoteli krunu gledanosti HRT-u. Ksenija Kardum danas je na poziciji direktorice Informativnog programa Nove TV, a na ovoj televiziji je od samog početka, od 2003. godine, kada je zajedno s ostalim kolegama gradila informativni program. Prisjetila se kroz razgovor Ksenija kako je izgledao dan kada je prvi put emitiran Dnevnik Nove TV, kako se uspijevaju zadržati povjerenje gledatelja svih ovih godina i u čemu je tajna njihovog uspjeha.
Vodeću poziciju u domaćem medijskom prostoru Dnevnik Nove TV nije ostvario preko noći, a vi ste u informativnom programu od samog početka i bili ste jedna od graditeljica tog programa. Koje trenutke tog 10. listopada 2005., kada je Dnevnik startao, nećete nikada zaboraviti?
Neću zaboraviti uzbuđenje koje je vladalo u redakciji. Laganu nervozu oko tehnikalija - hoće li sve proći bez problema. Pljesak koji se prolomio kada je emisija bila gotova. Sjećam se i svog priloga, snimanja tog dana, čak i što sam odjenula. Sjećam se razgovora s urednicom večer prije. Rekla mi je: "Sutra se potrudi još više da ti prilog bude drugačiji od ostalih, moramo se pokazati u najboljem svjetlu." Nisam spavala cijelu noć. To iskustvo stvaranja nečeg novog, a da se održalo i toliko godina donosi sjajne rezultate, imaju rijetki. Zahvalna sam na toj prilici.
Četiri godine kasnije uspjeli ste preoteti vodeću poziciju HRT-ovom Dnevniku, što je bilo ključno da zadobijete povjerenje gledatelja i da oni u 19.30 ne prebace na HRT-ov središnji Dnevnik?
Ne bih uopće uspoređivala te dvije emisije, mi smo gradili svoju priču - dinamičnu, drugačiju. I ona se svidjela gledateljima. Usudili smo se govoriti o svemu. Usudili smo se obrađivati teme kojima se drugi nisu bavili. I to na način koji do tada nije bio uobičajen na hrvatskom tv tržištu. Prvi smo donijeli cijeli niz formi koje drugi tv dnevnici nisu koristili. Imali smo jasan odmak od politike - propitkivali smo odluke, nismo ih samo prenosili. Sve navedeno na snazi je i danas. Možda se ističemo čak i više jer je nastupilo doba brzine, površnosti, društvenih mreža i širenja fake newsa. U takvom okruženju puno je teže raditi. Zadržavanje vjerodostojnosti i povjerenja i dalje nam je imperativ.
Ruska invazija na Ukrajinu glavna je tema zadnjih mjesec i pol dana, vaš reporter Ivan Čorkalo izvještavao je prvih dana invazije iz Kijeva, koliko je stresno bilo nositi se s činjenicom da vam je reporterska ekipa izložena opasnosti?
- Mislim da su tijekom veljače baš svi mediji podcijenili stvarnu opasnost. Još dan prije invazije činilo se kako će izvještaji iz Kijeva biti promatranje s koliko-toliko sigurne distance. A onda ih je u zoru probudila uzbuna. Odjednom glavno pitanje postaje kako ljude dovesti na sigurno. Naš glavni producent Antonio Blašković organizirao je akciju napuštanja Kijeva i transporta do granice. Ivan Čorkalo i snimatelj Miro Bokan cijelo su to vrijeme slali svoje izvještaje, odrađivali javljanja uživo, snimali materijale za portal, punili izvanredne i redovite informativne emisije. Na terenu je bio kaos - svi su htjeli izaći iz Kijeva i što prije prijeći granicu. Na granici je opet zapelo pa smo i to rješavali. Nije se baš spavalo tih dana. Ali znate što? To je naš posao. Plakati iz zagrebačke sigurnosti o stresu dok ti reporter i snimatelj na terenu nose glavu u torbi u najmanju je ruku neukusno. Bili smo beskrajno ponosni na njih kada su, zajedno s kolegama s N1 i RTL-a, u kombi primili i djecu na putu do Poljske. Bježali su, radili i usput pomagali ljudima. I sretno stigli kući. Nije laka odluka poslati nekoga u ratnu zonu. Sigurnost ljudi na prvom je mjestu.
Fake news je sve češća pojava, a svjedočimo tome i na primjeru ratnih sukoba u Ukrajini gdje se često objavljuju informacije koje se kasnije pokažu neistinitima (primjer tenka u Kijevu koji je pregazio automobil i slično...). Koje smjernice dajete svojoj redakciji kada je u pitanju provjera vjerodostojnosti informacija i je li vam važnije imati informaciju među prvima ili ste radije zadnji ali imate provjeren info?
- Veliko je pitanje što danas znači biti prvi. Osim ako se radi o nekoj ekskluzivnoj informaciji koju imate samo vi, dok upalite kameru - netko je već ''twitao''. Mislim da je brzina prestala biti presudna za opstanak. Ali točnost jest. U šumi svakakvih informacija mi moramo profiltrirati samo one koje su istinite. Jer to nam jamči zadržavanje povjerenja. A ono gdje se imamo priliku dodatno dokazati jest analiza tih informacija, propitkivanje, drugi pogled, razrada. Naši dnevni urednici Branimir Felger, Ivana Ivančić i Željka Gulan sjajni su u tome.
Prošle su dvije godine od početka pandemije, kako je ona iz vaše perspektive promijenila medijski svijet, koji je neki pozitivan a koji negativan učinak cijele situacije oko pandemije kada je novinarstvo u pitanju?
- Pozitivan učinak jest okretanje publike medijima koji su već zadobili njihovo povjerenje. Konkretno, u našem slučaju, tijekom 2020. pojačala se konzumacija tv vijesti za koje je publika, očito, zaključila da su vjerodostojne. Ista priča ponavlja se sa svakom krizom - kada im treba sigurnost, ono u što vjeruju, ljudi se informiraju na poznatim kanalima. Tako je i sada, od kada je počeo rat u Ukrajini. Ono što je negativno jest porast fake newsa na koji ste i sami upozorili u prethodnom pitanju, velik broj društvenih kanala kojima se šire informacije i koji mogu u kratkom roku stvoriti paniku i kaos.
Promjene u Dnevnik ne uvodite često, ali nakon dugo vremena osvježili ste voditeljski sastav kojem su se priključili Valentina Baus i Dino Goleš, što je očito bio dobar potez jer su osvojili i Večernjakovu ružu. Kako to da ste nakon 10 godina uveli ovu promjenu?
- Ne bih se složila s vama da promjene ne uvodimo često, mi Dnevnik neprekidno nadograđujemo i mijenjamo. Da pogledate emisiju iz 2005., 2010., 2015., 2020. i danas - to uopće nije ista emisija. Osim osnovnih postulata kojih se neprekidno držimo. Ali istina jest da promjene koje se uvode postupno nisu tako očite kao novi voditeljski par. Valentina i Dino talentirani su, vrijedni, predani, profesionalni ljudi koji su simpatije gledatelja zadobili još kao reporteri. Kako za svakoga u redakciji postoji plan razvoja, tako je i plan za njih dvoje - studio. Kada je postalo jasno da nemamo što čekati, oni su krajem prošle godine odradili svoj prvi Dnevnik. Da ne bi bilo zabune, nikoga nisu zamijenili, naša dva voditeljska para rade i dalje. Saša, Marija, Petar i Romina najdugovječniji su voditelji na našim ekranima koji su s godinama postali dio obitelji naših gledatelja, to su ljudi kojima naši gledatelji vjeruju. Svatko od njih poseban je na svoj način, svi su veliki profesionalci i iznimno važne figure u našoj redakciji. Sada kada smo obogatili ekipu, ponosni smo kako dijele znanje unutar tima. Valentina i Dino i dalje rade i reporterski posao, ali sada se izmjenjuju i s ostala dva para u Dnevniku. Publiku su osvojili svojom pozitivnom energijom koja doslovno izbija kroz ekran.
Koliko osluškujete glas publike, koliko vam je njihov feedback važan u kreiranju sadržaja vaših informativnih emisija i što oni najviše hvale, a oko čega ste dobili najviše kritika?
- Najbolji glas publike je gledanost. Već 13. godinu zaredom Dnevnik Nove TV je najgledanija središnja informativna emisija. Doseg Dnevnika je u prosjeku gotovo milijun ljudi, a udio u gledanosti je 37 posto, više nego dvostruko je gledaniji od prvog sljedećeg konkurenta. (Izvor: UMTG, pružatelj podataka AGB Nielsen). Kada komentiraju program, u pravilu im se sviđaju pozitivne priče, poput onih koje donosimo kroz rubriku Bolja Hrvatska. Vole i kada poentiramo u političkim intervjuima, prilozima ili javljanjima te kada nešto istražimo. Poput priče u "Provjerenom" kada je naša reporterka upisala majku u ilegalni dom kako bi razotkrila taj biznis. Ono što kritiziraju, rekla bih, puno ovisi o njihovom opredjeljenju - bilo političkim stavovima ili stavovima prema cijepljenju. Negativno komentiraju kada vijest ne podržava njihov privatni stav. No mi emisiju ne uređujemo prema komentarima, nego profesionalnim standardima.
Koja su tri ključna sastojka za uspješnu informativnu emisiju, što je sve potrebno zadovoljiti?
- Ono što čini uspješnu emisiju svakako su timski rad i profesionalizam. A ključni sastojci sigurno su i vjerodostojnost, objektivnost - jer svaka priča ima dvije strane, ali i to što su nam građani uvijek u središtu priče.
Je li vam bilo teško oprostiti se od reporterskog posla i preuzeti odgovornost i poziciju direktorice informativnog programa, nedostaje li vam teren i je li bilo teško odjednom postati šefica kolegama?
- Nisam odjednom postala šefica kolegama. Postojala je i stepenica između ove dvije koje navodite - 2008. sam postala urednica Dnevnika i to sam radila do 2015. kada postajem direktorica Informativnog programa. Da, bilo je teško ostaviti reporterski posao i dugo sam razmišljala o tome da mu se vratim. Onda sam, s vremenom, shvatila da uživam u dinamici uredničkog posla kada se ne brineš samo o svojoj priči, nego svim pričama toga dana. Kada moraš imati jasnu sliku cijelog paketa. A posao koji radim zadnjih 7 godina donio je neku novu vrstu odgovornosti za program i ljude.
Andrija Jarak bio je jedno od zaštitnih lica Nove TV. Je li vam bilo teško kada je odlazio i jeste li ga pokušali zadržati?
- Uvijek je teško rastati se od nekoga s kim si proveo gotovo 20 godina. Ali razumjeli smo njegovu želju za promjenom. Naša snaga, s druge strane, uvijek je bio tim jer televizija i jest timski posao.
Koje ste ciljeve postavili za ovu godinu, hoćemo li vidjeti još neke promjene u Informativnom programu i u kojem smjeru bi te promjene bile?
- Razvijamo niz ideja, uvijek promišljamo i aktivno radimo na unaprjeđenju i osvježenju naših informativnih sadržaja. Uvijek smo bili predvodnici trendova na medijskom tržištu, a i sada sa svojim planovima idemo korak u budućnost.
Je li bilo situacija u kojima su vas političari ili ljudi na pozicijama moći pokušali zaustaviti u objavi neke informacije i je li bilo pokušaja cenzuriranja ili optužbi za klevetu i kako se nosite s takvim situacijama?
- Svi već znaju koliko bi bilo besmisleno tražiti da nešto prešutimo ili ne radimo. Ali ima onih političara koji, nam, primjerice ne žele biti gosti jer im se ne sviđa naše izvještavanje o njima odnosno njihovom radu. Dijelom se boje naših pitanja, a dijelom valjda misle da nas tako kažnjavaju. Naravno da to ne djeluje na nas. Što se tiče pravnih sporova, s tim se najčešće moraju nositi reporteri Provjerenog. Nova TV stoji iza njih, iza njihovog predanog rada i pruža im pravnu podršku.
Novinarstvo spada u kategoriju poslova s visokom razinom stresa i to je posao koji nema radno vrijeme. Kako sve navedeno uskladiti s majčinskim i obiteljskim obvezama, uspijevate li to balansirati?
- Ne volim kada se ženama nameće osjećaj da postoje neke druge super-žene koje uspijevaju balansirati stresan posao i majčinske i kućanske obveze. Ne bih sama ništa uspjela. Ako dnevne obveze ne možeš podijeliti s partnerom, nema šanse za balans. A posebno blago su moji roditelji koji spašavaju situaciju kada god treba.
VIDEO Sve tajne Ronaldove nevjenčane supruge Georgine: Otac joj je bio u zatvoru, ujak kaže da je "zla"
Nikad čuo za nju.