Glumicu Kseniju Pajić u posljednji smo tren ulovili za intervju, dan prije nego što je počela drugi dio snimanja sapunice “Najbolje godine”, čija se druga sezona 6. rujna počinje emitirati na Novoj TV. Iduća četiri mjeseca život 49-godišnje članice zagrebačkog dramskog kazališta Gavella odvijat će se na setu domaćeg serijala u kojem će cijelu sezonu imati jednu od glavnih uloga, visoke državne dužnosnice Suzane Gajs koja zbog malverzacija s namještanjem državnih natječaja, umjesto u zatvoru, završi u živopisnom i nikad dosadnom Dragošju kao načelnica općine. U već uhodanom glumačkom timu nagrađivana glumica sa 26-godišnjim radnim stažem odlično se snašla, a odlasci na snimanja, koja su počela u lipnju, bili su joj veliko veselje ponajprije zbog njezinih televizijskih kćeri blizanki Tene i Lene, koje glume sestre Mia i Maša Dejanović. I dok u seriji glumi majku koja je zbog karijere zapostavila djecu, u stvarnom životu majčinstvo joj je ispred svih profesionalnih ambicija. I ovo ljeto koje je provela na setu i nastupajući po obali s kazališnom grupom Pozor, našla je nekoliko slobodnih dana koje je sa 19-godišnjom kćeri jedinicom Vitom provodila na Braču. I dok će mama ove jeseni unositi nemir u najpoznatije TV selo, Vita će pohađati predavanja na Glazbenoj akademiji i stremiti solističkoj karijeri pijanistice.
Vaš lik u seriji upoznat ćemo u 14. epizodi druge sezone “Najboljih godina” pa dok čekamo otkrijte nam pokoji detalj o tome kako se degradirana političarka Suzana Gajs snašla u Dragošju?
– Pokušavam se postaviti kao šefica, ali me seljani uopće ne doživljavaju! Gotovo sa svima dolazim u sukobe, osim sa Zlatom Lotar (Jasna Odorčić) koja je stalno uz mene. Imponiram joj svojim stilom i načinom odijevanja, pa me pokušava imitirati te misli da će od mene imati nekakve koristi. Svim silama želi mi biti prijateljica, a ostalima nisam baš simpatična.
Kako su muškarci u selu prihvatili novu, vrlo atraktivnu mještanku?
– Neki se motaju oko nje, ali ona je za sada hladna i neosvojiva. No, možda poslije i popusti jednome od njih, ne znam što će scenaristi smisliti!
Uloge ambicioznih i ne baš omiljenih žena dobro vam leže, poput omražene urednice tabloida u telenoveli “Ljubav u zaleđu”. Kako ste ovaj put oblikovali svoju negativku?
– Suzana je u svakom slučaju više negativan nego pozitivan lik, ali takvom su je učinile životne okolnosti. Svi likovi u seriji su malo karikirani, pa imam mogućnosti učiniti je duhovitom i simpatičnom sa svim njezinim manama.
Pojavili ste se u većini hrvatskih telenovela pa vas s opravdanjem zovu kraljicom domaćih sapunica. Laska li vam taj epitet?
– Kakav je to uopće epitet? Koliko sam uspjela primijetiti, ima i drugih kraljica i kraljeva jer dosta ljudi ide iz sapunice u sapunicu. Hvala Bogu da je tako, da ima posla i da ljudi rade. Posebno mi je drago da sam glumila u prvoj hrvatskoj sapunici “Villi Mariji” jer je prihvaćanje te uloge na određen način bilo riskantno, budući da nismo znali kako će je gledatelji prihvatiti. Međutim, krenulo je jako dobro a tako se i nastavilo, ne samo s Ava produkcijom već i s drugim produkcijskim kućama koje su počele snimati serije s velikim brojem epizoda. Ljudi su željni domaćih serija i domaćih glumaca i mislim da su tako telenovele pun pogodak! Kao i “Najbolje godine”. Dobro je za nas glumce kada je dramski program zastupljen na televiziji.
Jeste li dugo razmišljali prije nego što ste prihvatili ulogu u “Villi Mariji”?
– Nisam, bio mi je to jedan novi izazov. Snimanje sapunica vrlo je zahtjevno i onaj tko to nije probao ne zna kako je to, no meni je taj posao donio samo dobro, ništa loše.
Je li vaša kći Vita ikad pokazala ambicije za glumačko zvanje?
– Ne, nikada nije poželjela biti glumica, ali voli ići u kazalište.
Kako ste kao samohrana majka preživjeli njezin pubertet?
– Vita je zaista krasna osoba, tako da s njom nisam nikad imala problema, čak ni u pubertetu, nismo ga gotovo ni osjetile, niti ona niti ja. Volim biti mama, mislim da je za dobar odnos s djecom najvažnija bezgranična roditeljska ljubav, povjerenje i osjećaj sigurnosti. Po meni je to je ključ uspješnog odgoja!
Vita dakle neće krenuti vašim stopama, već stopama svoga oca, pijanista Emila Vukova?
– Glazbeni talent naslijedila je od obitelji Vukov, od moje nije sigurno! Cijela je obitelj sa strane njezinog tate glazbeno obrazovana, počevši od dide Vice Vukova. Nona Diana završila je srednju glazbenu školu, a teta Ivana pjevala je jazz.
Podržavate li njezin izbor da bude glazbenica?
– Naravno! Velika mi je sreća kad vidim koliko uživa u glazbi i koliko se našla u njoj. Jako je dobro kad mlad čovjek koji tek kreće u život voli to što radi.
Kakvu glazbenu naobrazbu ima Vita?
– Paralelno s Petom gimnazijom ove je godine završila Srednju glazbenu školu Vatroslava Lisinskog te se upisala na Glazbenu akademiju, smjer klavir. Jako je sretna jer će sada sve vrijeme posvetiti klaviru i vježbanju. Djeca koja se posvete glazbi i sviranju jako su vrijedna, dnevno vježbaju najmanje pet-šest sati.
Mislite li da će kao pijanistica i solistica imati teži put od vašeg kao glumice?
– Razlika između posla glazbenika i glumca je u tome što je glumcu lakše utoliko što je riječ o timskom radu. Mene na probi čekaju drugi ljudi, uvijek od partnera dobijete neku energiju i poticaj, kao i od redatelja i ostatka ekipe. U glazbi ste pretežno sami. Naravno, tu je profesor koji vas vodi, ali se za klavirom ipak morate sami motivirati. Kažem još jednom, svaka čast tim mladim ljudima! Naravno da Vita razmišlja o solističkoj karijeri, a što će život donijeti, to se nikad ne zna. U svakom slučaju, čovjek mora biti pun entuzijazma i mora imati snove!
Povjerava li vam se kada je riječ o ljubavi, dečkima i ostalim stvarima koje zaokupljaju svakog tinejdžera?
– S Vitom razgovaram o svemu i željela bih da tako ostane što dulje, odnosno da ona želi što dulje razgovarati sa mnom. Mislim da je super kad dijete želi s roditeljem podijeliti svoje želje, iskustva, potrebe. U našoj je obitelji to na relaciji majka – kći, ne razgovaramo kao dvije prijateljice i mislim da to ne bi bilo ni normalno.
Jeste li ikad poželjeli još djece?
– Nikad nisam razmišljala o tome da bih imala još djece, Vita mi je bila dovoljna okupacija.
Posjećujete li roditelje u Rijeci?
– Kad je Vita bila manja posjećivale smo ih češće, a i oni su češće posjećivali nas u Zagrebu i čuvali Vitu dok sam ja radila. Danas se nerado odvaja od klavira te mora svaki dan vježbati, a u Rijeci ga nažalost nemamo.
S obzirom na to da ste obje vrlo zaposlene, kako ste s kćeri rasporedili kućanske poslove?
– Vitu sam do sada nastojala poštedjeti kućanskih poslova jer za njih jednostavno nije imala vremena. Kako je pohađala dvije škole, od jutra do mraka bila je na nastavi i bilo bi previše da od nje još tražim da skuha ručak. Ali mislim da je polako stiglo vrijeme da iskuša i te stvari, ne zbog mene jer meni nije potrebna pomoć, već da se osamostali i ako jednog dana poželi graditi karijeru u inozemstvu da se može snaći. Ja sam naučila kuhati sa 30 godina jer prije nisam za to imala potrebu i dobro kuham! Tako da za naučiti te stvari nikada nije kasno.
Što najviše volite spravljati?
– Volim kuhati, a volim i jesti pa to ide jedno s drugim! Uglavnom kuham ono što Vita voli, pretežno je to lagana, primorska hrana. Volim peći i kolače, ali u posljednje vrijeme sve rjeđe jer ona pojede jedan-dva kolača, a za mene više baš i nisu jer moram paziti na liniju pa mi onda ostane cijeli protvan! Kad imam vremena pripremim neki specijalitet, na primjer divljač. U prehrani također upotrebljavam puno maslinova ulja i povrća.
Mediteranska kuhinja sigurno je zaslužna i za vašu vitku liniju!
– Nikad se nisam mučila da bih izgledala mladoliko i lijepo, već živim nekim normalnim životom. Vježbam pilates, a u mladosti sam trenirala gimnastiku tako da mi je ostala ta potreba za razgibavanjem. Nažalost, iduća četiri mjeseca zbog cjelodnevnih snimanja “Najboljih godina” neću imati vremena za vježbanje, no pomirila sam se s time jer znam da ću opet početi čim mi se oslobodi raspored.
Kako se osjećate na pragu 50. godine života?
– Svatko se sa 50 vjerojatno drugačije osjeća, to ovisi o zdravstvenom i psihičkom stanju. Ja se zasad osjećam dobro u svakom pogledu pa ne mogu reći da su mi godine ikakav teret ili problem. Primam život kako dolazi svaki dan, ne forsiram ništa, samo da me zdravlje posluži i sve će biti u redu.
U čemu ste pronašli utjehu nakon rastave s bivšim suprugom Emilom Vukovom, što vam je, kako ste nedavno izjavili, bila jedna od najvećih trauma u životu?
– Mogu reći da mi je, uz kćer, najviše pomogao posao koji mi je tada puno značio, ali i inače. U poslu sam uvijek imala bazu i utočište i nikada ga se ne bih odrekla.
U kakvim ste odnosima s bivšim suprugom?
– U dobrim smo odnosima, a i Vita se s njim jako dobro slaže. Komuniciramo normalno kao dvije odrasle osobe koje imaju zajedničko dijete. Čim je dijete u pitanju, vi ste povezani za cijeli život i kad je već tako najbolje je da svatko da sve od sebe da funkcioniramo zajedno.
Jeste li se nakon rastave razočarali u ljubavi i braku?
– Nisam se razočarala ni u jednom ni u drugom jer su tu u pitanju karakteri određenih ljudi i njihova očekivanja, što želite i očekujete u životu. Ima brakova koji odlično funkcioniraju, doduše nema ih baš previše, ali ih ima!
...eto lijepa ,zrela žena...