U nizu usporedbi koncerata Leonarda Cohena s nadnaravnim ovozemaljskim pojavama, jer se o tim veličanstvenim glazbenim događajima ne može govoriti običnim racionalnim rječnikom, vjerojatno je najplastičniji opis plasirala kritičarka Telegrapha Bernadette McNulty.
Anđeoski prateći vokali
Za Cohenov koncert u londonskoj Areni O2 prije mjesec i pol našla je prave riječi: “Sikstinska kapela među live nastupima”. Isto vrijedi za doživljaj koji nam je jučer priredio u prepunoj pulskoj Areni, gotovo troipolsatni užitak (s 20 minutnom stankom) podijeljen u dva službena dijela koncerta i čak tri bisa.
Njegova “Sikstinska kapela” nema samo svoga boga, Cohena naravno, nego i svoje anđele, prateće pjevačice, predivne ezoterične sestre Webb, koje kao da su rođene u kakvom filmu iz produkcije Merchant-Ivory i Cohenove suradnice Sharon Robinson. Anđeoskim glasovima ne samo da već godinama daju prepoznatljiv zvuk Cohenovim pjesmama i nastupima nego mu, kako sam kaže, omogućavaju da “može podnijeti svoj vlastiti glas”, vjerojatno najpoznatiji bas-bariton u povijesti pop glazbe.
Best of repertoar
Unatoč poodmakloj životnoj dobi (79 godina), koju mora provoditi radišnije nego što bi možda želio nakon što mu je bivši računovođa protratio milijune, snaga Cohenove karizme obrnuto je proporcionalna njegovu krhkom stasu koji autoironično podvlači istrčavanjima na pozornicu i stihovima poput: “Nosit ću masku starca za vas.”
Okružen fenomenalnim bendom, svaki trenutak koncerta bio je ispunjen gracioznošću, ljepotom, magijom, nadahnutom finoćom, bilo da se radilo o izvedbama kantautorskih pjesama s početka karijere (“Suzanne”, “Bird On A Wire”), jazzy melodije “I’m Your Man” ili ritmičnijeg funky komada “First We Take Manhattan”.
Program je bio sastavljen po principu best of, ali nešto drukčiji nego u Zagrebu prije tri godine, kojemu su pridodane i dvije izvrsne pjesme s posljednjeg albuma: “Darkness” i “Going Home” kojima rekapitulira svoj život i nagovještava susret sa smrću, što je ovu maestralno ugođenu večer, tijekom koje je cijelo vrijeme intimizirao obraćajući se publici s “prijatelji”, činila još dirljivijom.
Kad tvrdi “I’m Your Man” možda nije ni svjestan koliko je u pravu! A njegova rasipnog računovođu gotovo da ćemo početi slaviti jer tko zna bismo li bez njega doživjeli ove dvije ljepote u tri godine.
